Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i branitelja optuženog podnesenim protiv prvostupanjske presude Županijskog suda u Rijeci od 15. veljače 2019., na sjednici održanoj 3. prosinca 2019.,  po službenoj dužnosti preinačio prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela, budući da je utvrdio povredu kaznenog zakona na štetu optuženika. 

Naime, ispitujući pobijanu presudu, Vrhovni sud je utvrdio da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud nepravilno primijenio kazneni zakon. Prvostupanjski sud je, postupajući  sukladno čl.3. st. 3. KZ/11., pravilno utvrdio da je postupanje optuženog bilo predviđeno kao kazneno djelo u svim kaznenim zakonima od  vremena njegova počinjenja do vremena  donošenja  prvostupanjske  presude (OKZRH kao zakon koji je bio na  snazi tempore criminis, KZ/97. kao interimni zakon i KZ/11.kao zakon koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske  presude). Međutim, što se tiče kaznenopravnog  kontinuiteta  u  KZ/11. kao zakonu važećem u vrijeme  donošenja prvostupanjske presude, prvostupanjski sud je optuženiku inkriminirano postupanje pogrešno podveo pod odredbu čl.91. st. 1.KZ/11.,  pri čemu  nije  specificirao ni o  kojoj/im bi se točkama opisanima u toj zakonskoj odredbi  radilo, a posljedično tome je onda pogrešno zaključio i da je za optuženika  najblaža  odredba čl.120. st. 1. OKZRH kao zakona koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja inkriminiranih mu radnji.

OptuženiK je, dakle, naredio  da se izvrši napad na naselje kojega je posljedica smrt i teška tjelesna ozljeda ljudi te da se izvrši napad bez izbora cilja kojim se pogađa civilno stanovništvo, što odgovara opisu inkriminacije sadržane u čl. 120. st.  1. OKZRH.

Tako opisane  optuženiku inkriminirane radnje imaju svoj pravni kontinuitet u kaznenom djelu protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva -  ratnog zločina iz čl.91. st. 2.toč.2 KZ/11.  (usmjeravanje  napada protiv civilnihobjekata, odnosno objekata koji nisu vojni ciljevi)
i čl.91. st.  2. toč.5. KZ/11.(napadanje ili bombardiranje bilo kojim sredstvima gradova, sela, naselja ili zgrada koje su nebranjene i  ne predstavljaju vojne ciljeve), za koje je u čl.91. st.  2.  KZ/11. propisana  kazna zatvora  najmanje tri godine, što znači  da je najveća mjera kazne koja  se može izreći za to kazneno djelo kazna zatvora od dvadeset godina.

Kazneni postupak pokrenute je protiv opt. Dragana Kovačića  i Nikole Štakora, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

Postupak je u međuvremenu, u odnosu na opt. Kovačića, obustavljen zbog smrti.

U dva navrata, 14. i 15. rujna 2015. godine, ročišta nisu održana zbog nedolaska svjedoka. 

Dana 3. studenog 2015. održana je rasprava na kojoj je svjedočilo dvoje svjedoka.

Rasprava je 13. travnja 2018. godina zbog proteka roka, posljednje rociste održano je jos tijekom 2016. kao i zbog promjene u sastavu vijeća ( vijećem sada predsjedava novoimenovani sudac za ratne zločine, Domagoj Vuckov) započela ispočetka.

Tijekom  ročišta održanih 10. i 11. svibnja 2018. ispitani su brojni svjedoci i svjedoci oštećenici. 
Svi su poropisno upozoreni, upućeni u mogućnost ostvarivanja naknade štete te putnih troškova. Oštećenici koji su postavili imovinsko pravni zahtjev,  upućeni su u procesna prava koja tijekom kaznenog postupka mogu ostvariti.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj K-DO-2/01 od 23. prosinca 2008. godine opt. Dragana Kovačića tereti se da je kao komandant 11. pješadijske brigade 21. kordunaškog korpusa vojske tzv. RSK izdao zapovijed o borbenom djelovanju, tako da se odabere pet objekata kao cilj napada, a opt. Nikola Štakor u svojstvu komandanta mješovitog artiljerijskog diviziona, na osnovi navedene zapovijedi, izdao naređenje da se teškim artiljerijskim oružjem gađa grad Karlovac, te pritom kao formalne ciljeve napada odredio zgradu elektre, trafostanicu na Dubovcu, željeznički kolodvor, novu poštu u centru grada, policijsku postaju, da bi zatim 14./15. i 16./17. srpnja 1993. iznenada i bez izbora cilja započelo granatiranje svih dijelova grada Karlovca, pri čemu je ispaljeno više od 120 projektila, od čega veći dio na uže područje grada, iako u gradu nije bilo postrojbi HV-a i policije koje bi borbeno djelovale niti značajnih vojnih objekata koji bi opravdali takav napad, pa je uslijed granatiranja stradalo 8 civilnih osoba, od kojih jedna smrtno, tri su zadobile teške, a 4 lakše ozljede, uništeni su ili oštećeni brojni objekti: obiteljske kuće i stambene zgrade, gospodarski, kulturni i sportski objekti te je uništena i velika količina pokretne imovine.

Prvostupanjska presuda Županijskog suda u Rijeci:

Dana 15. veljače 2019. optuženik je oglašen krivim i osuđen na 10 godina zatvora.

Presuda Vrhovnog suda RH od 03.12.2019.

Tagovi: