Snimanje osobnih sjećanja na rat metodom usmene povijesti

Projektom "Osobna sjećanja na ratove i ostale oblike političkog nasilja od 1941. godine do danas" namjerava se afirmirati osobna sjećanja svih zainteresiranih svjedoka i svjedokinja povijesnih zbivanja u Hrvatskoj i sačuvati ih od zaborava. Smatramo da je bilježenjem i prenošenjem subjektivnih iskustava ljudi moguće doći do dubljih uvida u naizgled skrivene aspekte političkih previranja i ratnih sukoba koji su se zbili na ovim prostorima. Cilj je potaknuti i osnažiti osobne i društvene procese suočavanja s prošlošću koje smatramo nužnim preduvjetima za izgradnju održivog mira i stabilnosti u društvu.

Documenta je započela s prikupljanjem sjećanja metodom usmene povijesti početkom 2006. Snimljena su sjećanja ljudi s područja Slavonije koja su dijelom publicirana u knjizi "Sjećanja na rat u Pakracu, Lipiku i okolnim mjestima".

U okviru projekta Osobna sjećanja na ratove i ostale oblike političkog nasilja od 1941. godine do danas tijekom 2010. godine započeli smo sa snimanjem osobnih sjećanja na području cijele Hrvatske, s ciljem prikupljanja 500 kazivanja sa područja čitave Hrvatske.

Sjećanja bilježimo u obliku video zapisa koji su dostupni na internetskoj platformi www.osobnasjecanja.hr.

Suradnici Documente koji snimaju osobna sjećanja pružaju mogućnost kazivačima i kazivačicama da sami odaberu neku od opcija vezanih uz stupanj povjerljivosti snimljenog materijala.

Ciljevi projekta su:

1. Napraviti platformu gdje žrtve rata i javnost s interesom za hrvatsku prošlost mogu pristupiti snimljenim intervjuima. To će doprinijeti obnovi samopoštovanja i socijalnom i osobnom napretku
2. Afirmirati sjećanje i kazivanje istine i osigurati da se sjećanja čuvaju za budućnost kao arhivska građa
3. Doprinijeti jačanju javne svijesti o važnosti poštivanja ljudskih prava i prava manjina kroz povećanje vidljivosti manjinskih narativa
4. Ojačati položaj hrvatskih institucija u području zaštite ljudskih prava, dokumentacije i znanosti
5. Afirmirati usmenu povijest u relevantnim znanstvenim zajednicama kao ozbiljnog istraživačkog alata

Metoda kojom se koristimo u našem radu jest metoda usmene povijesti. Primarni cilj metode usmene povijesti nije utvrđivanje povijesnih činjenica, već zahvaćanje društvene atmosfere koja je vladala u određenom razdoblju i koja je iznjedrila određene povijesne događaje te produbljivanje razumijevanja o tome što su oni značili za suvremenike tih događaja ali i njihove potomke. Usmena povijest nije metoda za prikupljanje egzaktnih podataka, npr. o specifičnim datumima kada su se zbili neki događaji ili specifičnim mjestima na kojima su se zbili, jer se ljudi vrlo često ne sjećaju sa sigurnošću takvih detalja. U tu svrhu mogu bolje poslužiti tradicionalne metode prikupljanja podataka o povijesnim događajima, kao npr. zapisnici, novinski članci, arhivi i slično. Usmena povijest je najbolji izvor podataka o tome što je određeno povijesno razdoblje i povijesni događaji značilo ljudima koji su ga proživjeli i kako im je bilo biti dijelom tog povijesnog razdoblja.

Kao metoda koja može dodati nove vrijednosti povijesnom istraživanju o nekom razdoblju ili nekom specifičnom povijesnom događaju, usmena povijest može pomoći u razumijevanju načina života i općeprihvaćenog sustava vrijednosti koji je bio prisutan u određenom razdoblju te razumijevanju društvenih čimbenika koji su stvorili uvjete za nastanak pojedinih povijesnih događaja. U tome leži jedna od najvećih vrijednosti usmene povijesti. Također, usmena povijest može djelovati na ispravljanje stereotipa o određenim vremenskim razdobljima, društvenim zajednicama i skupinama.
Usmena povijest ne unapređuje samo naše znanje o prošlosti, već kroz najrazličitija sjećanja individua jača našu sposobnost razumijevanja prošlosti.

Usmena povijest govori o događajima i iskustvima ljudi koji su svjedočili jednom vremenu. Kazivači personaliziraju svoje priče kako bi svojim iskustvima dali značaj te kako bi su pojasnili i opravdali svoje postupke kako pred onima kojima pričaju tako i pred samima sobom. U ljudskoj je prirodi da koriste priče kako bi objasnili stvari i događaje. Nužno je imati na umu da kazivač donosi odluku što će ispričati, te da je to legitimni dio usmenog pripovijedanja.

Ova metoda daje dodatnu dimenziju povijesnom istraživanju u znanstvenom smislu na način da se kroz nju mogu doznati detalji o načinima života tijekom određenih povijesnih razdoblja, o kojima se malo zna, uz pomoć usmene povijesti mogu se ublažiti predrasude o određenim ljudima, skupinama i događajima, mogu se sačuvati važni aspekti ljudskog iskustva, koje bi u suprotnom bilo izgubljeno i zaboravljeno.