Dva desetljeća nakon što su počinjene neke od najgorih strahota tijekom Domovinskog rata, žrtve iz Hrvatske još uvijek čekaju pravdu, priznanje i podršku. Ovo su zaključci s okruglog stola održanog u Vukovaru 03. travnja 2012., na temu seksualnog nasilja u ratu, u organizaciji Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj i Grada Vukovara te uz potporu Ureda predsjednika RH-a.

"Iako je Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije ustanovio da silovanje u vrijeme rata kao i seksualno maltretiranje predstavljaju ratni zločin i mučenje, prema nalazima Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, do sad se samo 17 sudskih progona u Hrvatskoj bavilo slučajevima seksualnog nasilja", istaknula je Vesna Teršelič.

U nastavku donosimo dijelova izvještaja portala Index.hr s glavnim naglascima vukovarskog skupa, a u prilogu cjelovito izlaganje voditeljice Documente-Centra za suočavanje s prošlošću.

U raspravi na temu “Seksualno nasilje u ratu i procesuiranje počinitelja seksualnog nasilja tijekom rata”, a koju je moderirala savjetnica predsjednika Republike Hrvatske Zrinka Vrabec Mojzeš, sudjelovali su; Predrag Matić, ministar branitelja, Louisa Vinton, koordinatorica UN-a, stalna predstavnica Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj , Eve Ensler, ugledna i svjetski poznata američka dramaturginja i aktivistica za ženska ljudska prava, predstavnici/e ministarstva pravosuđa i zdravstva, predstavnici/e organizacija civilnog društva, žrtve silovanja u ratu i drugi.

Skup je organiziran kako bi se skrenula pažnja na stradanja žrtava silovanja te kako bi se mobilizirale državne institucije i organizacije civilnog društva da intenziviraju svoja nastojanja da se počinitelji kazne i da se odgovori na potrebe žrtava.

"Hrvatska kao država skrbi za svoje branitelje s velikim poštovanjem i velikodušnošću koju bi neki mogli nazvati i pretjeranom" – rekla je Louisa Vinton, koordinatorica UN-a i stalna predstavnica Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj. "Žrtve seksualnog nasilja, koje imaju rane duboke kao i svaki ranjeni branitelj, sigurno zaslužuju jednako priznanje i suosjećanje. Međutim, njihova stradanja su predugo bila zanemarivana, a njihove potrebe ignorirane."

Dvije preživjele žrtve kontinuiranih silovanja tijekom okupacije Vukovara 1991. godine podijelile su strahote koje su iskusile te govorile o zanemarivanju od strane pravnih i socijalnih institucija.

"Zločinci su na slobodi, a briga za žrtve je nedostatna", poručila je Marija Slišković, predsjednica Udruge žena stradalih u Domovinskom ratu, dodajući "kriva je poruka poslana jer žrtve su prepuštene same sebi, te se same moraju nositi s posljedicama, a počiniteljima je omogućeno da vjeruju kako ono što su učinili nije zločin. Tako žive posljednjih 20 godina."

Ministar branitelja Predrag Matić istaknuo je "kao vukovarski branitelj proveo sam 9 mjeseci u tri ratna logora u Srbiji i proživio mnoge traume. Međutim, jedna od trauma koja me stalno prati su krici žena u logorima. Iz tih krikova nije bilo teško zamisliti što se tim ženama događa. Od strane institucija, nije učinjeno dovoljno da se pomogne žrtvama. Malom broju žena utvrđen je status civilnih žrtava rata. Ono što želimo je da u Zakonu o hrvatskim braniteljima silovanje bude nazvano pravim imenom, a to je ratni zločin. Mijenjanje domaćih zakona o žrtvama rata zasnovano je na postojanju invalidnosti. Ali, ove rane su rane neke druge vrste – rane duše i ponosa.

Sudionici su također upozorili na nejednakosti između sveobuhvatne podrške koja se osigurava za hrvatske branitelje (čije se godišnje olakšice procjenjuju na 1,8% BDP-a), te na potpuni izostanak zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, ili drugih povlastica za žrtve seksualnog nasilja. Neki su zagovarali da se žrtvama silovanja dodijeli status civilnih žrtava rata.

Pozivajući se na svoja iskustva savjetovanja žrtava iz Bosne i Hercegovine, Marijana Senjak naglasila je "Oporavak je moguć, nije slučajan i ima svoje predvidljive faze. Primarno je potreban sveobuhvatan pristup, od psihološke, ginekološke i općepravne pomoći. No kroz naše iskustvo u Udruženju žena "Medica" u Zenici pokušavamo pomoći kroz više terapijskih modela s mnogo etapa”.

Predstavnici državnih institucija koji su bili prisutni, priznali su izazove koji postoje kod kažnjavanja počinitelja, ali su svejedno uputili poziv žrtvama da prebrode svoju tišinu i javno istupe.

Davor Petričević, osječki županijski državni odvjetnik naglasio je "Ovakva vrsta ratnih zločina iznimno je teška za procesuiranje, ponekad i nemoguća, no to ne sprječava naše istražitelje da u suradnji sa sudom u Haagu, ali i specijalnim tužiteljstvom za ratne zločine u Beogradu, svim sredstvima tražimo nove dokaze i podižemo nove optužnice. Naglašavam, nijedan od tih predmeta ne stoji u ladici."

Kao posebna gošća, u organizaciji Centra za ženske studije, na skupu je sudjelovala Eve Ensler, američka dramaturginja, autorica Vagininih monologa, predstave kojom se promiče svijest o nasilju nad ženama. "Sjedila sam danas tu i slušala riječi žena koje su bile žrtve silovanja, jednostavno, obuzeo me bijes. Život jedne žene je život svih nas. Ako netko nanese bol jednoj ženi, nanio je bol svima nama. Ja plačem svaki dan za sve žene žrtve seksualnih zločina u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini u cijelom svijetu, plačem i nije me to sram reći”.

Izlaganje Vesne Teršelič na skupu u Vukovaru

Tagovi: documenta žrtve silovanje seksualno nasilje rat vukovar ratni zločin