Na Županijskom sudu u Rijeci 25. ožujka 2009. godine objavljena je presuda kojom je opt. Zlatko Jušić oslobođen krivnje, a opt. Ibrahim Jušić proglašen je krivim i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina. 
Njih se dvojicu tereti da su za vrijeme oružanih sukoba u Republici Bosni i Hercegovini, 1993. i 1994. godine u Velikoj Kladuši počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH. 
Žalbena sjednica vijeća Vrhovnog suda RH održana je 16. rujna 2010. Vrhovni sud RH potvrdio je prvostupanjsku presudu.

OPTUŽNICA

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci br. K-DO-90/07, od 19. ožujka 2008. godine, terete se

I opt. Zlatko Jušić, da je za vrijeme oružanih sukoba u BiH, u Velikoj Kladuši u razdoblju od 27. rujna 1993. do 21. kolovoza 1994. godine, kao predsjednik Vlade tzv. Autonomne pokrajine Zapadna Bosna naredio i organizirao formiranje sabirnih centara i logora s ciljem zadržavanja i zatvaranja civila, prema kojima se nečovječno postupalo i vršila se prisila s ciljem stupanja u vojnu službu u paravojnim postrojbama Autonomne pokrajine Zapadna Bosna te da je dana 11. lipnja 1994. kao predsjednik Vlade osobno potpisao naredbu kojom se naređuje da se protiv osoba koje su protiv ideje formiranja Autonomne pokrajine Zapadna Bosna imaju primijeniti mjere pojačanog nadzora, mjere potpunog ograničenja kretanja te su slijedom te naredbe formirani sabirni centri i logori u koje je zatvarano civilno stanovništvo, muškarci u dobi od 14 do 75 godina, djeca do 14. godine, žene, prema kojima se nečovječno postupalo, koji su fizički i psihički zlostavljani, tučeni policijskim palicama, šakama, nogama, drvenim predmetima, kundacima, uslijed čega su gubili svijest, neki od zatočenih civila zadobili su teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma rebara, ruku, dok je jedan od zatočenika i podlegao ozljedama, da je kao predsjednik Vlade u više navrata je usmeno i pismeno izvješćivan o događajima u sabirnim centrima i logorima, ali nije ništa poduzeo u cilju poboljšavanja stanja,

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata naredio, planirao i organizirao protuzakonito zatvaranje civilnog stanovništva, fizičko i psihičko zlostavljanje, odnosno da se prema njemu nečovječno postupa, da se prisiljava na prinudni rad i službu u vojsci tzv. Autonomne pokrajine Zapadna Bosna,

i

II opt. Ibrahim Jušić, da je u vremenskom razdoblju od 27. rujna 1993. do 21. kolovoza 1994. godine, a zatim od 16. studenog 1994. do 7. kolovoza 1995. godine, kao načelnik Odjeljenja za suzbijanje kriminaliteta stanice javne bezbijednosti u Velikoj Kladuši i kao načelnik Državne bezbijednosti samoproglašene Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, sam i sa pripadnicima svojih službi sudjelovao u nezakonitom zatvaranju i izoliranju civila koji su smatrani protivnicima uspostavljene Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, te je nad njima sam ili zajedno sa podređenim policajcima provodio ispitivanja, prilikom kojih je zatvorene muškarce i žene izložio nečovječnom postupanju, fizički i psihički ih zlostavljao, tukao rukama i nogama, drvenim i metalnim šipkama, policijskim palicama, prisiljavao ih da se međusobno tuku palicama, da sami sebe udaraju rukama po licu, vrijeđajući ih pogrdnim riječima, dvije zatočenice logora silovao,

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata naredio i izvršio mučenje civilnog stanovništva, nečovječno postupanje, nanošenje velikih patnji te protuzakonita zatvaranja i silovanja,

te su time počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, opisano i kažnjivo po članku 120. stavku 1. OKZRH.

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

Glavna rasprava u postupku protiv optuženih Zlatka i Ibrahima Jušića započela je 05. rujna 2008. godine. 
Nakon čitanja optužnice optuženici su izjavili da se ne osjećaju krivima za kaznena djela koja ima se njome stavljeju na teret te da će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka. 

Održano je dvanaest ročišta glavne rasprave (05. rujna, 20., 21., 22., 23., 24. listopada i 16. prosinca 2008. godine, 02. i 03. veljače te 19., 20. i 24. ožujka 2009. godine). 
Prilikom svjedočenja pojedinih svjedoka javnost je bila isključivana, uključujući i monitore OSCE-a i GOLJP-a.

Dana 24. listopada 2008. godine, na prijedlog branitelja I opt. Zlatka Jušića, ukinut je pritvor protiv njegovog branjenika. I opt. Zlatko Jušić pušten je da se brani sa slobode te su određene mjere opreza (oduzimanje putne isprave te obveza javljanja). No, nakon žalbe Županijskog državnog odvjetništva, Vrhovni je sud RH opt. Zlatku Jušiću ponovno odredio pritvor.

Na raspravi 16. prosinca, nakon što je zamjenik Županijskog državnog odvjetnika izmijenio činjenični opis optužnice te na taj način znatno smanjio količinu radnji koje se prvooptuženiku stavljaju na teret, Vijeće je prvooptuženiku, na prijedlog njegove braniteljice, ponovno ukinulo pritvor. 

Odvjetnik Saša Poldan je otkazao punomoć opt. Ibrahimu Jušiću, pa je ovome optuženiku postavljen branitelj po službenoj dužnosti, Slobodan Večerina, odvjetnik iz Rijeke.

PRESUDA

Dana 25. ožujka 2009. godine predsjednica Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Rijeci objavila je presudu kojom je opt. Zlatko Jušić oslobođen optužbe, dok je opt. Ibrahim Jušić proglašen krivim te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina.

Žalbena sjednica vijeća Vrhovnog suda RH održana je 16. rujna 2010. Izvještaj sa sjednice možete pročitati ovdje. Vrhovni sud RH potvrdio je prvostupanjsku presudu.

Zločin u Velikoj Kladuši - Izvještaji s praćenja

Tagovi: