Vodimo razgovor, a ne rat: Zaustavimo rat za sjećanje i spomenike
Zajednička izjava Upravnog odbora i Radne skupine za povijesno pamćenje i obrazovanje Foruma civilnog društva EU-Rusija;
Ovih dana obilježavamo 75. obljetnicu završetka Drugog svjetskog rata. Nažalost, pandemija koronavirusa diljem svijeta onemogućila je obilježavanje zajedničke pobjede nad nacizmom. Osim borbe protiv neočekivane globalne pandemije, dostojanstvenu proslavu kraja rata poremetio je i jedan drugi rat – rat za sjećanje i spomenike.
Ovaj rat za sjećanje i spomenike nije ništa novo. Ako pogledamo desetak godina u prošlost, vidjet ćemo da su se oni vodili već 2007. Primjerice, spor između Estonije i Rusije oko Brončanog vojnika u Talinu. U to se vrijeme pojavilo i nekoliko sličnih sporova oko pitanja kolaboracije i okupacije tijekom Drugog svjetskog rata. Rat u Ukrajini ukazao je na još jedan primjer kako povijest može postati oružje i alat politike. Povodom 75. obljetnice ovo postaje još očitije – spor između Poljske i Rusije oko početka Drugog svjetskog rata početkom 2020. godine, nepozivanje ruskog predsjednika na obilježavanje Dana-D te oslobođenja koncentracijskog logora u Auschwitzu.
Posljednji čin ovog nedostojanstvenog, politiziranog rata trenutno se odvija između Praga i Moskve zbog uklanjanja statue maršala Koneva. Ova borba ukazala je na mnoge suvremene probleme u polju povijesnog sjećanja, posebice na minimalnu međusobnu želju za razumijevanjem tuđih mišljenja i kritičkim sagledavanjem vlastite prošlosti.
Predstavnici okruga Prag 6 pokazali su vlastitu neosjetljivost na percepciju povijesti u današnjoj Rusiji, svojim neprimjerenim komentarima o nedostajućoj antivirusnoj maski na Konevu. Međutim, ruska je vlast također reagirala na neprikladan način kada je odlučila kriminalizirati predstavnike okruga Prag 6 i uplesti se u unutarnje poslove druge države. Kao posljedicu toga, načelnik praškog okruga 6 sada 24 sata dnevno na raspolaganju mora imati fizičko osiguranje zbog prijetnji s ruske strane, dok su se anti-ruski osjećaji kod značajnog dijela češkog stanovništva pojačali. Nije li to čudan način obilježavanja kraja Drugog svjetskog rata?
Potrebno je s uvažanjem pokušati shvatiti različita mišljenja, započeti međusobno razgovarati i jedni druge slušati. Česi bi trebali čuti kakav značaj u ruskom nacionalnom sjećanju ima pobjeda SSSR-a nad nacizmom. Rusi bi također trebali naučiti da povijest nije samo crno-bijela, a da je borba Crvene armije s Hitlerovom Njemačkom bila samo jedan dio zajedničke povijesti kraja Drugog svjetskog rata i razdoblja koje će uslijediti.
Situacija u Čehoslovačkoj može poslužiti kao primjer - kada je Crvena armija 9. svibnja 1945. ušla u Prag, grad je već bio oslobođen od nacističke okupacije, zahvaljujući i uključivanju nekih jedinica Ruske oslobodilačke vojske u lokalni pokret otpora, dok je zapadni dio Češke bio oslobođen od strane američke vojske. Također bi bilo važno čuti da su jedinice NKVD-a u Prag ušle nakon Crvene armije te su pomogle u izgradnji komunističkog režima koji je kasnije provodio državni teror uslijed čega su stradale tisuće žrtava. Česi također upozoravaju na Konevljevu ulogu u gušenju Mađarske revolucije 1956. te njegovu obavještajnu ulogu u periodu koji je prethodio sovjetskoj okupaciji Čehoslovačke 1968. Spomenik Konevu podignut 1980. u Pragu, bio je mnogo više doživljavan kao spomenik sovjetskoj okupaciji, nego oslobođenju 1945 (koje je u Češkoj obilježeno tisućama spomenika i grobova palih vojnika Crvene armije).
Neosjetljivost na važne povijesne trenutke pojedinih naroda kao i crno-bijeli pogled na povijest koji vidi samo jednu istinu te pritom kriminalizira tuđe stavove, vrlo su opasni. Umjesto nastojanja da se razumije, u posljednje vrijeme u Rusiji i drugim europskim zemljama primjećujemo rastuću tendenciju politiziranja povijesti i zlouporabe važnih povijesnih događaja u svrhu jednostranih tumačenja koja služe promicanju trenutnih političkih interesa. To vodi do sve veće napetosti i neprijateljstva među državama i narodima. Trebali bismo težiti stvaranju okruženja u kojem se profesionalni povjesničari, a ne političari, bave tumačenjem povijesti. Ne upotrebljavajmo povijest kao političko oružje.
Ako ne želimo buduće ratove, zaustavimo ovaj rat za pamćenje i spomenike. Različita, suprotna i oprečna tumačenja povijesti jedno su od vitalnih obilježja historiografije. Iako je često nemoguće postići konsenzus, to nas ne sprječava da raspravljamo i povezujemo se unatoč razlikama. Otkrijmo ono što nas povezuje, razgovarajmo i slušajmo u miru. Tek onda možemo krenuti dalje. Vodimo razgovor, a ne rat.
27. travnja 2020.
