U ponedjeljak, 23. ožujka 2020. godine, Hrvatska televizija je na prvom programu, u udarnom terminu u 20:05 sati emitirala zadnju, desetu epizodu dokumentarne serije „Predsjednik“, autora Gordana Malića i Miljenka Manjkasa. 

Na samom početku te epizode otvoreno je pitanje nasljeđa, odnosno ostavštine pokojnog predsjednika Franje Tuđmana. Ujedno ustvrđuju da se “hrvatska opozicija teško nosila s Tuđmanovom političkom dominacijom“ te da „to razdoblje nazivaju tuđmanizmom“, nakon čega, u nastavku epizode, autori uz pomoć sugovornika analiziraju taj pojam. 

I odmah, da ne bilo dvojbe, slijedi izjava dr.sc. Davora Marijana, kako “Imamo različite definicije tuđmanizma“, a da su „najpoznatije od pokojnog Slavka Goldsteina i Vesne Teršelič“ Marijan kaže da „oni tuđmanizam izjednačavaju s ustaštvom. To je poruka da je svaka hrvatska država u biti ustaška država“, zaključuje Marijan. 

Za tako nešto ni sugovornik Marijan, a niti autori serije, koje se u odjavnoj špici navodi kao scenarista i redatelja (Malić) i producenta (Manjkas) ne nude niti jedan argument. Stoga se ta izjava može kvalificirati kao teška kleveta. Naime, izjednačavati kritiku autoritarnih pa i krajnje nedemokratskih postupaka predsjednika Tuđmana, kao i postupaka djelova vlasti i ponašanja dijela vodstva vladajuće stranke, koji su između ostalog doveli do kritike i međunarodne zajednice, ali i do sve većeg ispoljavanja NDH-aškog resentimenta, je u najmanju ruku neprimjereno. Pogotovo kada to dolazi od nekoga tko bi po vokaciji svoje profesije morao bolje vladati metodološkim aparatom u objašnjavanju konteksta povijesnih zbivanja te od iskusnog novinara i producenta, koji su odgovorni za krajnji - objavljeni uradak. Takav pristup je na razini govora mržnje i zazivanja pogroma imenovanih, pogotovo kada isti sugovornik kaže: „neću ići tako daleko pa reći da je detuđmanizacija bila veleizdaja, ali na takav način ići na državu, jer ići na Tuđmana je bilo ići na državu“, što su pak autori loše prikrili stavljajući (stručno, zanatski i povijesno-politološki loše i netočno) taj dio izjave u kontekst početka detuđmanizacije, kojeg naznačuju smanjivanjem ovlasti predsjednika nakon Tuđmanove smrti, kvalificirajući ih kao protokolarne i simbolične. Taj stav je pojačan i izjavom dr.sc. Ive Lučića kako je „detuđmanizacija ništa drugo doli proces dehrvatizacije Hrvatske. Pokušaj da se Hrvatska svede na nekakvu vrstu društveno političke zajednice bez ikakvog sadržaja, pogotovo bez hrvatstva. Da unutar nje žive ne Hrvati nego nekakvi apstraktni građani, porezni obveznici, nositelji OIB-a – što li već, da se hrvatska i kultura i tradicija i hrvatska povijest potpuno relativizira i obezvrijedi“.

Kako živimo u vremenu kada još uvijek vidamo rane ratnih trauma iz 90-tih godina, kada u Hrvatskoj majke i očevi, braća i sestre, djeca još uvijek traže svoje nestale, jasno je da takav, ničim utemeljeni, pristup predstavlja manipulaciju najdubljim osjećajima, prvenstveno, ratnih stradalnika. Samim tim i stvaranje netrpeljivosti spram slobodno mislećih, a time i poticaj mogućeg pogroma spram Vesne Teršelič, voditeljice Documente – Centra za suočavanje s prošlošću pa čak i mrtvog istaknutog publiciste Slavka Goldsteina. 

Odgovornosti za takvu atmosferu iz koje se može izroditi zlo ne može se lišiti ni Hrvatska televizija. Ona je omogućila financiranje, ali i objavljivanje serije koja u značajnoj mjeri jednostrano, zaobilazeći povijesne činjenice i neudovoljavajući stručnim kriterijima prikazuje period dolaska HDZ-a i njegovog predsjednika na vlast u Hrvatskoj, vrijeme te vladavine, kao i rezime tog vremena, ne libeći se pritom, (po prepoznatljivom obrascu) prokazivati navodne (ne samo ovdje spomenute) neprijatelje Hrvatske države. 

Stoga očekujemo da će se, u prvom redu Hrvatska televizija, ali i Programsko vijeće, zbog dosegnutih demokratskih standarda hrvatskog društva te težeći višim standardima produkcije vlastitog programa odrediti prema ovoj seriji i njenim po hrvatsko društvo neprihvatljivim porukama. 

Pero Jurišin

Predsjednik Upravnog odbora Documente

Tagovi: