Pismo građanskih inicijativa i organizacija papi Franji: Poštovani papa Franjo, molimo Vas da cijelomu našem društvu, i većinskim i manjinskim skupinama, a posebice hrvatskim biskupima, uputite poruku kršćanske nade mira.

Hrvatskom društvu treba Vaš poticaj na snošljivost i ljubav prema bližnjem. Posebno zabrinjava stav episkopata u Hrvatskoj, osobito kardinala Josipa Bozanića i nekolicine biskupa, čija javna obraćanja kontra dvojezičnosti u Vukovaru nimalo ne pridonose miru i pomirenju.

Dio je to iz pisma papi Franji, koje u cijelosti donosimo u nastavku, a koje su mu uputile brojne organizacije civilnoga društva moleći ga da „cijelomu našem društvu, i većinskim i manjinskim skupinama, a posebice hrvatskim biskupima, uputi poruku kršćanske nade mira. Hrvatskom društvu treba Vaš poticaj na snošljivost i ljubav prema bližnjem“.

„Pismo (koje je tijekom jučerašnjeg dana (14.11.2013) predano Apostolskoj nuncijaturi u Republici Hrvatskoj - op.a.) motivirano je dugogodišnjim praćenjem poruka koje stižu iz različitih točaka u hrvatskom društvu, koje se odnose na niz sve glasnijih činova nasilja usmjerenih na Srbe u Hrvatskoj a koje stvaraju opravdani strah među svim građanima Hrvatske.

No, ne postoje inicijative iz crkvenih krugova ka medijaciji, pomirenju i dijalogu premda je vrh Crkve odgovoran usmjeriti ljude prema mogućnostima nošenja sa frustracijom“, upozorila je Marina Škarabalo iz GONG-a na konferenciji za medije na kojoj je predstavljena i internet stranica kampanje SVI MI - ZA Hrvatsku svih nas.

„Pismo Papi na prvi pogled može izgledati kao prozivanje, ali istina je da je ono jasan poziv hrvatskom društvu i onima koji su u njemu posvećeni izgradnji mira i uspostavljanju povjerenja da je potrebna podrška i poticaj zbog rastućeg trenda mržnje, isključivosti i nasilja. Teško bi hrvatsko društvo moglo koračati prema odgovornoj zajednici ako se svi njegovi akteri ozbiljno ne pozabave duboko poremećenim hrvatsko-srpskim odnosima. Pismo jasno iskazuje poziv katoličkoj crkvi u Hrvatskoj i drugim vjerskim organizacijama da vide ozbiljnost situacije, da je potreban dijalog između organizacija civilnog društva i vjerskih organizacija oko toga kako iskoračiti iz sukoba netrpeljivosti i isključivosti prema dijalogu i procesima izgradnje povjerenja. Tako bismo u budućnosti mogli dosegnuti jednu zajednicu koja će moći živjeti u različitosti, a bez straha od međusobnog protjerivanja", kazala je Katarina Kruhonja iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, dugodišnja mirovna aktivistica koja je na izgradnji mira i povjerenja radila tijekom i poslije rata.

 „Vi morate biti prvi u opraštanju, kazao je Papa, ali moja majka ne pitala:  kako ću oprostiti onima koji su ubili mojega sina? I ja, jer moja ja kršćanska obaveza braniti ljudska prava, deset godina intenzivno radim sa svojom mamom i govorim joj: mama, nemaš pravo mrziti sve Srbe zato što ti je sin ubijen u Domovinskom ratu", kazao je novinar Drago Pilsel podsjetivši na riječi Pape Ivana Pavla II. koji je prilikom prvoga apostolskog pohoda Zagrebu u rujnu 1994., kada je Srbe i Hrvate pozvao na pomirenje, a ovdašnje kršćane ohrabrio na putu ekumenizma kazao: U zemlji koja je krvarila, u zemlji koja je još vidala rane, hrabro je rekao svima – ljudima na vlasti, svećenicima, svim vjernicima, mladima:

'Morate biti prvi u opraštanju (…) Kultura mira ne odbacuje zdravo domoljublje, ali ga drži daleko od nacionalističkih pretjerivanja i isključivosti“.

U nastavku pismo donosimo u cijelosti.

Poštovani papa Franjo,

ovim Vam se pismom obraćaju građanske inicijative i organizacije iz svih dijelova Hrvatske koje se ustrajno zalažu za poštovanje prava svakog čovjeka i svake društvene skupine, za pravedan razvoj zajednice i društva, suzbijanje siromaštva i nesnošljivosti te iscjeljenje rana nastalih u ratu nakon raspada Jugoslavije i tijekom poraća.

Pišemo Vam u povodu recentnih događaja povezanih s gradom Vukovarom, u kojemu su ljudi doživjeli teška stradanja tijekom Domovinskog rata. Proces pomirenja u Hrvatskoj opterećen je brojnim zaprekama – pretrpljenim ratnim stradanjima i zločinima, vječno tinjajućim nacionalizmima na obje strane, dnevnopolitičkim obračunima. Svemu usprkos, postupno su stišavane tenzije pa se postizao stalan napredak u odnosima većinskog naroda i nacionalne manjine, Hrvata i Srba, koji je omogućivao suživot bez većih incidenata. Sada je, nažalost, čitav proces dramatično zaustavljen.

Vlada je, naime, počela postavljati ploče na dva pisma – latinici i ćirilici. Pravo na korištenje vlastitim jezikom i pismom u Republici Hrvatskoj uređeno je Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i jedna je od najviših vrednota. Međutim, postavljanjem dvopismenih natpisa na zgrade ustanova pokrenut je lanac sukoba i incidenata u čijoj je osnovi strah od Drugoga koji generira međuetničku nesnošljivost. Nasilno razbijanje dvopismenih ploča u Vukovaru, prosvjedi protiv njihova postavljanja, sukobi između prosvjednika i policije, ali ponajviše govor mržnje prema hrvatskim građanima srpske nacionalnosti nasilno su prekinuli mukotrpan proces pomirenja i vratili ga desetljeće unatrag.

Nacionalistički govor nesnošljivosti i netolerancije preplavio je javni prostor i počeo se širiti Hrvatskom: u Dubrovniku je išarana pravoslavna crkva grafitima 'Srbe na vrbe' (objesiti Srbe), 'Srbe u Jasenovac' (pogubiti Srbe u koncentracijskom logoru), u Splitu je podmetnuta eksplozivna naprava u prostorije Srpskoga narodnog vijeća, razbijen je automobil zamjenika predsjednika Srpskoga narodnog vijeća, razbijena su ploča i prozori konzulata Republike Srbije u Rijeci…

Vama pišemo jer nas posebno zabrinjava stav episkopata u Hrvatskoj, osobito kardinala Josipa Bozanića i nekolicine biskupa, kojim je javno iskazano protivljenje dvojezičnosti u Vukovaru. Pritom su se u javnim obraćanjima koristili sintagmama koje nimalo ne pridonose miru i pomirenju, već vode produbljivanju sukoba. Tako je još u travnju 2013., predvodeći misno slavlje u franjevačkoj crkvi sv. Filipa i Jakova, govoreći o pokušaju uvođenja ćiriličnog pisma u službenu uporabu u Vukovaru, kardinal Bozanić rekao 'kako je pitanje jednoga pisma sažetak mnogih pitanja na koja odgovori nisu dani' i nastavio: 'U Vukovaru nisu na prvome mjestu oni koji su razarali, nego oni koji su čuvali i gradili'. Potpuno je jasno da je pritom kardinal mislio na Hrvate kao čuvare i branitelje Vukovara, a na Srbe kao razarače.

Umjesto mogućeg upozorenja kako sve počinitelje zločina, pojedince s imenom i prezimenom, treba privesti pravdi te kako se ni na koji način ne smije osuditi sve pripadnike jedne etničke skupine oduzimajući joj ustavnim zakonom zajamčena prava, čuli smo da se odobrava razvrstavanje građana na one prvoga i drugoga reda. Stoga nas nije iznenadila oštra reakcija patrijarha Irineja, poglavara Srpske pravoslavne crkve.

Usprkos tomu što je ostvarivanje ustavnog prava srpske nacionalne manjine u Vukovaru izazvalo nasilje i val govora mržnje, kardinal Bozanić u svojoj homiliji na svečanome euharistijskom slavlju prigodom 282. zavjetnog hodočašća vjernika grada Zagreba i hodočašća mladih Zagrebačke nadbiskupije marijanskom nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici umjesto poruke mira izgovara: 'Kao vjernik i biskup danas ne mogu prešutjeti pokušaj da se obescijeni simbole slobode i da se hrvatska vukovarska rana otvara na križu bešćutnosti političara. Postavlja se pitanje komu to sada u Hrvatskoj treba i za čije se to dobro čini.'

Predsjednik Komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije, sisački biskup Vlado Košić, dodatno je radikalizirao stav episkopata dajući potporu Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara i izjavom kako je 'aktualna vlast protunarodna' jer ide 'direktno protiv našeg, hrvatskog naroda, gazi ga i ne poštuje nikakve primjedbe niti opravdane zahtjeve'. Biskup osporava rezultate popisa stanovništva iz 2011. prema kojemu pripadnici srpske manjine čine trećinu građana Vukovara, što državu obvezuje na postavljanje dvopismenih ploča na javne ustanove i institucije.

Mogli bismo navesti još niz primjera iz kojih ne vidimo da vrh Katoličke crkve u Republici Hrvatskoj čuje Vaše riječi koje diraju srca i umove milijuna ljudi širom svijeta. U Hrvatskoj znamo za Vaše poruke mira i ljubavi prema svim ljudima zahvaljujući medijima koji pomno prate Vaše riječi i djela. Brinemo se, žalosti nas i navodi na djelovanje što takve riječi i djela u duhu evanđelja ne čujemo od naših biskupa, ne prepoznajemo da slijede Vaš primjer ni temeljne dokumente Drugoga vatikanskog sabora koji, počevši od pastoralne konstitucije Lumen gentium 1, proglašava nemogućim katolički nacionalizam.

Na vatikanske dokumente pozvao se i vaš prethodnik, blaženi Ivan Pavao II., prigodom svakoga od triju posjeta Hrvatskoj, a napose prilikom prvoga apostolskog pohoda Zagrebu u rujnu 1994., kada je Srbe i Hrvate pozvao na pomirenje, a ovdašnje kršćane ohrabrio na putu ekumenizma. U zemlji koja je krvarila, u zemlji koja je još vidala rane, hrabro je rekao svima – ljudima na vlasti, svećenicima, svim vjernicima, mladima: 'Morate biti prvi u opraštanju (…) Kultura mira ne odbacuje zdravo domoljublje, ali ga drži daleko od nacionalističkih pretjerivanja i isključivosti.'

Razočarani smo što su potpuno iznevjereni stavovi koje je hrvatski episkopat objavio u povodu 50. godišnjice završetka Drugoga svjetskog rata. Tada su, u pismu koje su 1. svibnja 1995. potpisali svi biskupi s pokojnim kardinalom Franjom Kuharićem na čelu, navedene i sljedeće proročke riječi: 'Nije glavna težina pitanja u tome kako žaliti žrtve vlastite zajednice i kako prepoznati krivnju druge zajednice. Hrvati i Srbi, katolici i pravoslavni, muslimani i drugi, pred težim su moralnim pitanjem: Kako žaliti žrtve druge zajednice, kako priznati krivnju u vlastitoj zajednici?' A zatim: 'Kako okajati krivnju, kako zadobiti oproštenje Božje i ljudsko, mir savjesti i pomirenje među ljudima i narodima? Kako započeti novo doba osnovano na pravednosti i istini?'

Poštovani papa Franjo, molimo Vas da cijelomu našem društvu, i većinskim i manjinskim skupinama, a posebice hrvatskim biskupima, uputite poruku kršćanske nade mira. Hrvatskom društvu treba Vaš poticaj na snošljivost i ljubav prema bližnjem.

Mi želimo da se Vaše poruke u kojima iskazujete suosjećanje i bliskost sa svima koji pate, sa svima kojima je uskraćeno bilo koje pravo, bez obzira na to kojoj vjeri ili naciji pripadaju, koliko god drugačiji i slabiji u odnosu prema većini bili, i Vaše poruke poniznosti i spremnosti na društvenu solidarnost glasno i nedvosmisleno prenose u našim crkvama i čuju u svim javnim obraćanjima velikodostojnika Katoličke crkve u Republici Hrvatskoj, od Dubrovnika do Vukovara.

S posebnim poštovanjem,

građanske inicijative i organizacija iz svih dijelova Hrvatske posvećene izgradnji mira, zaštiti ljudskih prava i demokratizaciji:

B.a.B.e.

Centar za mirovne studije

Centar za građanske inicijative Poreč

Centar za zdravo odrastanje, Mali Lošinj

Cenzura Plus Split

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Delfin Pakrac

GONG

Građanski odbor za ljudska prava

Hrvatsko debatno društvo

Kuća ljudskih prava Zagreb

LUČ za dijalog i nenasilje, Berak

Miramida centar Grožnjan

Nansen dijalog centar

Oaza Beli Manastir

Odbor za ljudska prava Karlovac

RODA – Roditelji u akciji

RAND – Regionalna adresa za nenasilno djelovanje

Srpski demokratski forum

Srpsko narodno vijeće Karlovac

Socijalna politika i uključivanje SPUK

Udruga za samozastupanje

Udruga za promicanje inkluzije

Udruga Delta Rijeka

Volonterski centar Osijek

Volonterski centar Zagreb

Tagovi: