Sve zločine treba istražiti i počinitelje privesti pravdi izbjegavajući pritom bilo kakvu politizaciju tih pitanja, poručila je Vesna Teršelič, voditeljica Documente - Centra za suočavanje s prošlošću, na konferenciji za novinare u Kući ljudskih prava na kojoj je Platforma 112 predstavila Izvještaj o otvorenim pitanjima vezanima uz naslijeđe rata, suočavanje s prošlošću i izgradnju mira prilikom pristupanja Hrvatske Europskoj uniji.

Dok je u Saboru i dalje trajala neizvjesnost hoće li parlament usvojiti „Lex Perković“ kako je kolokvijalno nazvan Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s članicama EU, kojega je naposljetku blagoslovilo tankom većinom 78 vladajućih ruku dok je šest oporbenjaka bilo protiv, a HDZ je napustio Sabornicu, ni u Kući ljudskih prava nije bilo moguće ne osvrnuti se na dotični Zakon prema kojemu je ostala odredba po kojoj će se institut europskog uhidbenog naloga primjenjivati samo na zločine počinjene nakon kolovoza 2002.

„Europski uhidbeni nalog omogućuje Republici Hrvatskoj da goni okrivljenje za ratne zločine koji su sada nedostupni. Međutim, sada se govori samo o tome koga se od okrivljenika želi zaštititi tom vremenskom odrednicom, a ne govori se da su neki od okrivljenika u Njemačkoj, u Španjolskoj, u Engleskoj i da je to prilika i za žrtve i za hrvatsko društvo da se tu približimo pravdi. Ta se dimenzija uopće ne čuje i nije ju spomenuo ni premijer Zoran Milanović, niti bilo tko drugi“, upozorila je Teršelič.

(Ne)ozbiljno o ozbiljnom

„Vrlo je neozbiljno da se taj zakon mijenja zadnji radni dan prije ulaska u EU, a koji je po hitnom postupku jednoglasno usvojen prije tri godine“, dodala je i naglasila: „Nije važno gdje će se raditi istraga i gdje će se suditi. Važno je da oni koji su osumnjičeni, budu istraženi i da se provede sudska procedura“. Osim toga, podsjetila je Teršelič i na ono o čemu se također u medijima, a ni od političkih aktera, nije moglo čuti, a riječ je o navodima jednog od svjedoka oštećenika u sudskom postupku za zločine u zatvorima Kerestincu i Gajevoj ulici: „Perković je spomenut kao jedan od zlostavljača. On je navodno osobno tukao i zlostavljao oštećenika i vrlo vjerojatno je bio upoznat sa silovanjima, sa seksualnim maltretiranjima i mučenjima zarobljenika u tim zatvorima“. U tom postupku, naime,  zasad postoji prvostupanjska sudska presuda, ali nije poznato je li Perković u tom slučaju ikada pozvan na kaznenu odgovornost.

Upravo takvi problemi opterećuju Hrvatsku i njezine građane premda je jasno da sve zločine treba istražiti i počinitelje privesti pravdi izbjegavajući pritom bilo kakvu politizaciju tih pitanja i stoga je pred Hrvatskom, ali i EU čijom članicom sada postajemo, još dosta posla. „Mnogo je još izazova u borbi za demokraciju i poštivanje ljudskih prava, a ne smije se zaboraviti na nužnost iskazivanja solidarnosti sa svim žrtvama rata, nasilja i tranzicije. Pronalaženje konkretnih rješenja u cilju izgradnje mira sada postaje odgovornost i institucija Europske Unije“, upozorila je Jelena Berković iz GONG-a.

Kako se hrvatska politika nosi sa zločinima počinjenima s pozicija moći?

Na tom je tragu govorila i Sandra Benčić iz Centra za mirovne studije koja je naglasila da je pitanje oko europskog uhidbenog naloga i pitanje „je li Republika Hrvatska spremna otvoriti raspravu kako se hrvatska politika nosi sa zločinima počinjenima s pozicija moći?“

Kada bi se riješilo to pitanje, onda bismo se za pet do 10 godina valjda mogli baviti i nekim drugim stvarima, a u međuvremenu, prema Izvještaju Platforme 112 o otvorenim pitanjima vezanim uz nasljeđe rata, suočavanje s prošlošću i izgradnju mira, teško je šutke prijeći preko toga da civilne žrtve rata još uvijek čekaju rješavanje gorućih pitanja. Stoga je neophodno unaprijediti sustav podrške žrtvama i svjedocima, rasvijetliti sudbinu nestalih te obeštetiti žrtve, a na tom polju očekuje se da se Vlada konačno dohvati rješavanja naplate parničnih troškova članovima obitelji usmrćenih, većinom srpske nacionalnosti.

Zasad nema ni dovoljno pomaka u odnosu na stambenu problematiku koja nije riješena na jedinstven način, već partikularnim propisima i diskriminira građane srpske nacionalnosti. Stoga je neophodno je preuzimanje odgovornosti od strane države za nastale štete, neovlaštena ulaganja, stambeno zbrinjavanje i rješavanje statusnih i radno-pravnih pitanja žrtava ratnih djelovanja kao i nositelja stanarskih prava. Jedino tako Hrvatska doista može djelovati vjerodostojno, kao uspješna i odgovorna članica europske obitelji i pred kojom je nakon grešaka prema BiH odgovornost i pravo da pozitivno utječe na politiku EU prema daljnjem proširenju i razvoju u kojoj će Unija svoje politike temeljiti na solidarnosti i demokratskom legitimitetu i tako osigurati dostojanstven život svim svojim građanima i građankama, zaključuju u Platformi 112.

Izvještaj potpisuje Platforma 112, autorica Andreja Žapčić, GONG.

Tagovi: