Otvoreno pismo predsjedniku Republike Hrvatske Ivi Josipoviću, predsjedniku Hrvatskog sabora Josipu Leki, Hrvatskom saboru, predsjedniku Vlade Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću i  Vladi Republike Hrvatske

Zagreb, Osijek 7. kolovoza 2013.

Još  jedna godišnjica VRA „Oluja“  koja je završila na današnji dan prije 18 godina protekla je bez stvarne analize te akcije, kao i bez spomena zločina počinjenih u akciji i nakon nje, bez spomena žrtava.

Brojeći godine od VRA „Oluja“, svi u svojim prigodnim govorima izbjegavaju javno govoriti o žrtvama. Tako niti ove godine obitelji žrtava, unatoč neodređenog spominjanja predsjednika Hrvatskog sabora Josipa Leke: „svi stradali civili, svi prognani…“,  nisu dobile niti moralnu satisfakciju kroz spominjanje žrtava.

Ove je godine najdalje iskoračio Predsjednik Josipović govoreći da „treba pružiti ruku i onima koji su bili na drugoj strani“, ali samo spomenuvši pripadnike nacionalnih manjina. I on se ustručavao spominjanja Srba. Stoga relevantnim za državni vrh, a time i sve građane Hrvatske, postaje pitanje: Zašto je tako teško spomenuti Srbe?

Premijer Milanović je istakao: "Odavde je nakon rata otišlo puno ljudi, hrvatskih građana. Međutim, danas kada gledamo ovu regiju koja je uništena ratom i nepovjerenjem jedino u Hrvatsku, jedino u Knin, jedino u Vukovar, jedino u sela ovog kraja se ljudi vraćaju da bi živjeli. Nigdje drugdje. Niti u Bosni, niti u Srbiji, niti na Kosovu onaj tko je otišao se ne vraća. Ljudi se vraćaju jedino u Hrvatsku zato što nakon svega imaju povjerenja da je ovo zemlja običnih, normalnih, poštenih ljudi koji samo žele živjeti od svog rada. I takvu zemlju ćemo graditi".

To nije točno. Na žalost se niti jedna post-jugoslavenska zemlja, pa ni Hrvatska ne može pohvaliti dobrim rezultatima na području održivog povratka, ni poželjnom dinamikom u procesu  reintegracije izbjeglica, niti nije na zadovoljavajući način riješena izbjeglička situacija. 

To što se u  Bosnu i Hercegovinu i na Kosovu vratilo malo izbjeglih, ne znači da se, više nego skromni rezultati u Hrvatskoj, nakon 18 godina, mogu smatrati iole zadovoljavajućima, a kamo li da se Hrvatska u tom smislu može isticati kao primjer, što se može potvrditi svakom imalo ozbiljnijom analizom.

Na pravosuđu ostaje odgovorna zadaća procesuiranja ratnih zločina počinjenih u tijeku VRA „Oluja“ pa i poruke iz Knina mogu biti bitan poticaj pravosuđu za učinkovitije procesuiranje zločina za koje još uvijek nije donesena niti jedna pravomoćna presuda.

U ovogodišnjim govorima nitko od govornika nije govorio o zločinima i potrebi istraživanja i procesuiranja njihovih počinitelja.

Od Vlade RH, kao i od preostala dva stupa vlasti, očekujemo preuzimanje odgovornosti za ostvarivanje prava SVIH stradalih civila, svatko u djelokrugu svojih ovlasti. Očekujemo da se podrži pravosuđe u nužnosti istraživanja i procesuiranja svih ratnih zločina počinjenih protiv svih žrtava,  a posebice počinjenih protiv SVIH civilnih žrtava.

Pozivamo Vladu RH da na tragu riječi iz čestitke premijera u povodu Dana domovinske zahvalnosti  da „imamo snage i možemo osuditi svako počinjeno zlo, žaliti za svakom nevinom žrtvom, svakim izgubljenim životom u ovome nametnutom ratu“ osmisli svima prihvatljiv način obilježavanja godišnjica VRA „Oluja“, pokrene proceduru donošenja zakona za obilježavanje mjesta stradanja SVIH civilnih žrtva što će uključiti ubijene svih nacionalnosti.

Za Hrvatsku je važno da njen današnji politički vrh pokaže snagu i mudrost koja je nedostajala hrvatskom političkom vrhu nakon "Oluje" i da pobjedu u ratu koja je objedinila zemlju ali ostavila i bolne ožiljke obilježava uistinu kao Dan domovinske zahvalnosti.

Dan domovinske zahvalnosti  treba biti za sve građanke i građane, kojima je Hrvatska domovina, dostojanstveno obilježavanje sa sjećanjem na sve stradale, sa naglaskom na "nikad više", a ne skup na kojem političari "osluškuju" što bi bilo oportuno reći pred okupljenima čije raspoloženje modelira grupa šovinističkih bukača; nešto što bi ljude, koje su događaji bacili na različite strane, počelo spajati, a ne nešto što će cementirati podjele. Kako bi obilježavanje godišnjice VRA  Oluje postalo opće prihvaćeno treba promijeniti pristup.

Sam naziv Dan domovinske zahvalnosti pruža priliku za to. Zato predlažemo pravodobnu pripremu  kroz pokretanje dijaloga o primjerenom načinu budućih obilježavanja na forumima poput Vijeća za socijalnu pravdu Predsjednika Republike Hrvatske i Povjerenstva za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske.

S poštovanjem,

Vesna Teršelič, Documenta - Centra za suočavanje s prošlošću           

Mladen Stojanović, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek           

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava

Tagovi: