Od rujna 1991. do lipnja 1992. u okupiranoj Petrinji i okolnim selima počinjeni su brojni zločini nad civilnim stanovništvom. 

Iako je većina hrvatskog stanovništva do 22. rujna 1991. napustila Petrinju, Stjepan i Paula Cindrić, ugledni petrinjski stomatolozi sa svojom tada petnaestogodišnjom kćerkom Katarinom (osamnaestogodišnji sin Alojz još je ranije uspio napustiti Petrinju) nakon neuspjelog pokušaja da se domognu slobodnog dijela Hrvatske ostaju zarobljeni u vlastitom podrumu i gradu. Nakon što su uspjeli kupiti propusnicu za izlazak iz okupiranog grada, spašavaju kćer Katarinu te ostaju sami u kućnom zarobljeništvu izloženi maltretiranju i ucjenama svojih dojučerašnjih sugrađana.

Njihova djeca, Alojz i Katarina, tada u zagrebačkom izbjeglištvu, početkom 1992. dobivaju vijest o tragičnoj pogibiji roditelja na tada okupiranom području Banije. Ubojstvo uglednih stomatologa odjeknulo je i kod krajinskih vlasti, a bilo je i pokušaja da se počiniteljima sudi za počinjena zlodjela.

Procesuiranje ovog zločina od strane hrvatskog pravosuđa krenulo je gotovo 30 godina nakon zločina i to u trenutku kada je početkom 2018. jedan od osumnjičenih, nekadašnji pripadnik srpskih paravojnih formacija Slobodan Mutić izručen iz SAD-a Hrvatskoj. Uslijedilo je podizanje optužnice od strane Državnog odvjetništva RH protiv Dragana Perenčevića, nekadašnjeg pripadnik tzv. krajinske milicije i spomenutog Slobodana Mutića, pripadnika srpskih paravojnih postrojbi. 

Prema optužnici spomenuti dvojac je 6. siječnja 1992. upao u kuću obitelji Cindrić u Petrinji, naredili su im da iziđu, a potom su ih automobilom odvezli u selo Jošavica gdje su u njih ispalili više hitaca i na mjestu ih usmrtili.

Pravosuđu nedostupni prvooptuženi Perenčević teretio se i za ubojstvo tročlane obitelji Križević (majka Ana, otac Ivan i sin Damir), počinjeno 22./23. prosinca 1991. godine u tada okupiranoj Petrinji, tako da su usmrćeni u vlastitom domu iz neposredne blizine.

Vijeće Županijskog suda u Zagrebu u ponedjeljak 16. prosinca 2019. izreklo je presudu za ratni zločin u ovom kaznenom predmetu i to tako da je na suđenju prisutnog Slobodana Mutića oslobodilo optužbe da je 6. siječnja 1992. s Perenčevićem ubio hrvatske civile Stjepana i Paulu Cindrić, dok je pripadnika tzv. krajinske milicije Dragana Perenčevića u odsutnosti osudilo na 15 godina zatvora.

Sudsko vijeće suca Tomislava Juriše utvrdilo je da je Perenčević sudjelovao u tom ubojstvu temeljem zatvorenog kruga indicija dok kod Mutića tog kruga nije bilo pa je oslobođen optužbe.

Glavni dokaz protiv Perenčevića, koji živi u Srbiji i nedostupan je hrvatskom pravosuđu, čahure su pronađene na mjestu ubojstva za koje je vještačenjem utvrđeno da su ispaljene iz njegovog oružja.

Kako je izvijestila HINA nakon presude, odvjetnik Klaudio Čurin, opunomoćenik oštećene obitelji Cindrić, rekao je da presuda ne predstavlja satisfakciju jer je osuđeni Perenčević nedostupan hrvatskim tijelima, dok je jedini prisutni optuženik Mutić oslobođen optužbe. Djelomično su razočarani i time što su oštećenici upućeni da imovinsko-pravne zahtjeve ostvaruju u parnici čime će, smatra, biti izloženi dodatnoj viktimizaciji jer će morati dokazivati pretpostavku za naknadu štete iako je bilo temelja da se o tome odluči u kaznenom postupku.

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Zagreb, 06. siječnja 2020.

Tagovi: