Povodom napetosti i nasilja u Vukovaru koji su posljednjih dana privukli veliku pažnju medija i javnosti, a nakon postavljanja dvopismenih tabli želimo iskazati prije svega svoju punu podršku uspostavi demokratskih standarda i civilizacijskih stečevina u zaštiti i promociji ljudskih prava i prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.

Nažalost, svjedočimo tragičnim slikama nasilja, nasilja koje neće riješiti vukovarske probleme već samo otvoriti nove rane. Osuđujemo svako izražavanje mržnje prema drugačijima što nasilno uklanjanje natpisa na latinici i ćirilici nedvojbeno jest. Prava nacionalnih manjina, posebno pravo Srba na upotrebu srpskog jezika i ćiriličnog pisma, nije pitanje koji bi se trebalo vezati samo uz jedan grad, već postaje ispit iz uvažavanja i tolerancije za sve u Hrvatskoj.

Vukovar kao grad opterećen nasljeđem zločina, neimaštine i podjela treba puno više od prolaznih neobvezujućih izjava i politikantskih zloupotreba u dnevno-političke svrhe. Vukovar treba podršku u traganju za nestalima, jer Vukovaraca ima najviše među 1.702 osoba nestalih tijekom rata u Hrvatskoj, čiji posmrtni ostaci još nisu pronađeni. Vukovar treba podršku i u rješavanju nagomilanih gospodarskih problema.

I ovom prilikom izražavamo vjeru u obnavljanje dijaloga i preuzimanje procesa izgradnje mira od strane samih Vukovaraca, jer sama činjenica da u svim godinama nakon reintegracije nije bilo tragičnih nasilnih incidenata govori o želji stanovnika Vukovara za nenasiljem.

Međutim, samo odsustvo fizičkog nasilja nije garant dugotrajnog mira; za to je potrebna stvarna i iskrena volja svih stanovnika Vukovara, ali i političkih institucija u otvaranju dijaloga o ključnim problemima i teretima iz prošlosti koji kontinuirano opterećuju svakodnevnicu Vukovara. To je svakako pitanje ratnih zločina nad civilima i ratnim zarobljenicima, pitanje nestalih Hrvata i Srba, pitanje načina obilježavanja mjesta stradanja civila bez obzira na njihovu etničku pripadnost te pitanje modela multi/interkulturalnog života ovog grada.

Vukovar mora biti i grad koji živi danas i stvara uvjete za dobar život sutra, mada je i grad s velikim brojem žrtava i mjesto sjećanja na stradanja. Ne zaboravimo da su uz Hrvate ubijene na Ovčari, Lovasu, Sotinu i drugim mjestima, u Vukovaru u ljeto 1991. stradali i srpski civili.

Ostatak Hrvatske može pomoći Vukovaru u pronalaženju zajedničkog načina razumijevanja, priznavanja, sjećanja i obilježavanja tragičnih stradanja, kako bi proces suočavanja s prošlošću vodio uspostavi stvarnog mira i obnovi gospodarske snage ovog nekad najbogatijeg grada u bivšoj državi.

Tagovi: