Na raspravi održanoj u Zagrebu 21. listopada 2011. posvećenoj pitanju obeštećenja svih civilnih žrtava rata i poraća, koja je okupila predstavnike institucija izvršne vlasti Republike Hrvatske, pravosuđa, međunarodnih institucija, organizacija za ljudska prava, kao i civilne žrtve ili njihove bliske srodnike, ukratko su predstavljani zakonski okvir ostvarivanja prava civilnih žrtava kroz upravni i sudski postupak te problem njihove nedjelotvorne implementacije. Primarni zaključak svih analiza je da proces obeštećivanja civilnih žrtava rata i poraća nije riješen na zadovoljavajući način. Do sada je nedostajalo političke volje da se navedeni problemi riješe te je potrebno:

1. Donijeti odluku kojom se RH odriče naplate parničnih troškova od svih tužitelja koji nisu uspjeli sa zahtjevima za naknadom štete zbog smrti bliske osobe.
2. Izmjeniti i dopuniti relevantne zakone kako bi se osiguralo obeštećenja za civilne žrtve rata bez obzira na nacionalnost, državljanstvo i dr., i to ukidanjem diskriminatornih odredbi u Zakonu o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (naknada materijalne štete), Zakonu o odgovornosti RH za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (teret dokazivanja tužitelja, računanje rokova zastare) i Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata.
3. Osigurati sredstva za ubrzano čišćenja mina, kao i osiguravanje kvalitetnije potpore žrtvama mina i njihovim obiteljima, posebice na području psihosocijalne reintegracije i rehabilitacije djece žrtava mina.
4. Donijeti Nacionalni program i Zakon o osnivanju fonda za obeštećenje svih žrtava rata kojim bi se naknada štete uredila u skladu s Temeljnim načelima i smjernicama o pravu na pravni lijek i reparaciju za žrtve teških kršenja međunarodnih ljudskih prava i ozbiljnih povreda međunarodnog humanitarnog prava UN-a.

Okrugli stol - Reparacije civilnih žrtava rata - transkript

Okrugli stol - Reparacije civilnih žrtava rata - zaključci

Tags: