Naknade šteta sudskim putem zbog usmrćenja bliske osobe u Hrvatskoj u razdoblju od 1991. do 1995. – problemi i perspektive

Na raspravi održanoj u Zagrebu 8. prosinca 2009. posvećenoj pitanju obeštećenja svih žrtava rata okupili su se predstavnici institucija izvršne vlasti Republike Hrvatske, pravosuđa, međunarodnih institucija i organizacija za ljudska prava. Naglašeno je kako brojni članovi obitelji žrtava ratnih zločina nisu dobili ni moralnu niti materijalnu zadovoljštinu. Njihova patnja nije priznata, počinitelji zločina nisu kazneno odgovarali a većina je izgubila parnice za naknadu štete protiv Republike Hrvatske.

Analizirano je 50 odštetnih postupaka koji se vode zbog smrti, nestanka ili ranjavanja. Neki od analiziranih sudskih predmeta još nisu pravomoćno okončani. Članovi obitelji u navedenih 50 slučajeva nasilne smrti u tužbenim zahtjevima navode da je uzrok smrti: ranjavanje iz vatrenog oružja, udarci rukama, nogama i ubodne rane nanesene nožem ili je osoba nestala i proglašena umrlom, a točan uzrok smrti je ostao nepoznat. Prema dostupnoj dokumentaciji poznato nam je da su kaznene prijave za ubojstva podnesene u najmanje devet slučajeva. U većini slučajeva riječ je o neistraženim zločinima u predistražnoj fazi za koje se postupci vode protiv nepoznatih počinitelja. Analizirani postupci detaljnije su prikazani u tekstovima pripremljenim za okrugli stol[1]

U parnicama za naknadu štete primjenom triju zakona kojima je RH pokušala riješiti pitanje odgovornosti za štetu nastalu tijekom Domovinskoga rata,[2] mnogi ne samo da nisu dobili naknadu nego su dužni plaćati visoke troškove parničnog postupka. Za razliku od stradalnika koji su ostvarili pravo na potporu primjenom drugih zakona[3] članovi obitelji ubijenih civila od trenutka počinjenja zločina nisu dobili nikakav oblik nadoknade štete.

Zaključeno je da nitko nije zadovoljan otvorenim i još uvijek neriješenim procesom obeštećivanja u kojem je do sada nedostajalo političke volje te je stoga potrebno:

1. hitno riješiti pitanje plaćanja parničnih troškova u parnicama za naknadu štete zbog usmrćenja bliske osobe

 2. ozbiljno i odgovorno pristupiti pitanju obeštećenja svih žrtava od strane vlade, zakonodavca i pravosuđa kako bi osigurali priznavanje patnje obitelji usmrćenih i pravičnu nadoknadu štete za sve žrtve teških kršenja međunarodnih ljudskih prava i ozbiljnih povreda međunarodnog humanitarnog prava

3. osigurati službeni prijevod Rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih naroda usvojene 16. prosinca 2005. pod naslovom Osnovni principi i smjernice o pravu na pravni lijek  i reparaciji za žrtve teških kršenja međunarodnih ljudskih prava i ozbiljnih povreda međunarodnog humanitarnog prava[4] koji se odnose na kompenzaciju, restituciju, rehabilitaciju, rješavanje sudbine nestalih, simboličke reparacije i garanciju neponavljanja zločina

4. nastaviti raspravu među svim akterima u svrhu osiguranja pravednog zakonskog mehanizma za naknadu štete zbog usmrćenja bliskih osoba u skladu s Osnovnim principima i smjernicama o pravu na pravni lijek  i reparaciji za žrtve Ujedinjenih naroda. U traženju modela za obeštećenje žrtava zakonodavac bi se mogao ravnati prema standardima uspostavljenim u Zakonu o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela">[5] i svim žrtvama ratnih zločina ponuditi obeštećenje putem posebne zakonom propisane mjere.

[1] Bego Tino, Vukov Tanja, Različiti oblici naknade štete zbog usmrćenja bliske osobe u Hrvatskoj; Maja Kovačević Bošković, Jelena Đokić Jović, Marko Sjekavica, Implikacije neosnovane primjene zakona o oprostu na parnične postupke za naknadu nematerijalne štete 

[2] Zakon o obveznim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 29/78, 39/85, 57/89 i NN broj 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01), Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (NN broj 117/03), Zakon o odgovornosti RH za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (NN broj 117/03).

[3] Zakon o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata NN 33/92, 77/92, 27/93, 58/93, 2/94, 76/94, 108/85, 108/96, 82/01 i 103/03, Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihove obitelji NN 174/04

[4] A/RES/60/147 Basic Principles and Guidelines on the Right to a Remedy and Reparation for Victims of Gross Violations of International Human Rights Law and Serious Violations  of International Humanitarian Law,http://www2.ohchr.org/english/law/remedy.htm

[5] koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 2. srpnja 2008., a stupa na snagu na dan prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju i nije relevantan za obitelji žrtava ratnih zločina.

Tags: