U Kući ljudskih prava Zagreb, 17. prosinca 2012. održana je tiskovna konferencija a povodom najnovijih elemenata u sudskom predmetu sestara Vuković.

Na tiskovnoj konferenciji govorili su: Radmila i Mirjana Vuković, Branko Šerić, pravni zastupnik sestara Vuković, Zoran Pusić, predsjednik Goljp-a i Eugen Jakovčić, Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću.

Zbog gubitka parnice u odštetnom postupku zbog ubojstva njihovih roditelja i maloljetne sestre, Općinsko državno odvjetništvo u Novoj Gradiški želi provesi ovrhu nad imovinom sestara Vuković koja je uništena u ratu.

Praksa da hrvatsko pravosuđe civilnim žrtvama rata umjesto sudske satisfakcije ispostavlja račun za plaćanje sudskih troškova nakon izgubljenih parnica, još se jednom pokazala kao pravilo, a ne iznimka.

Naime, Općinsko državno odvjetništvo u Novoj Gradiški pokrenulo je ovrhu nad nekretninama sestara Radmile i Mirjane Vuković koje su 2006. godine pokrenule odštetni postupak zbog ubojstva njihovih roditelja i maloljetne sestre. Paradoksalno, Općinsko državno odvjetništvo želi provesi ovrhu nad imovinom koja je obitelji Vuković uništena u ratu.

Sestrama Vuković roditelji Milutin i Cvjeta, mlađa sestra Dragana, koja je u trenutku smrti imala samo sedam godina, te stric, strina i njihovo dvoje djece, ubijeni su 1. svibnja 1995. u selu Medari, tada općina Nova Gradiška. Zločin u Medarima dogodio se nakon što su tijekom vojno redarstvene akcija Bljesak hrvatski vojnici ušli u selo oko 6 sati ujutro, te usmrtili dvadeset i dvoje civila od njih dvadeset i četvero koliko ih se zateklo u selu. Od dvadeset dvije žrtve zločina u Medarima troje je djece i jedanaest žena. Radmila i Mirjana Vuković preživjele su samo zato što su u to vrijeme bile kod rodbine u susjednoj Bosni i Hercegovini.

Općinski sud u Novoj Gradiški, pred kojim su sestre Vuković pokrenule odštetni postupak, 2009. godine odbija njihov tužbeni zahtjev kao neosnovan. Građansko - upravni odjel Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu odbio je zahtjev za sklapanjem vansudske nagodbe jer to po njihovom tumačenju nije ratni zločin, nego su stradali civili ratna šteta. Prema tvrdnjama Branka Šerića, odvjetnika obitelji Vuković, u selu nije bilo paravojnih postrojbi, a roditelji i sestra tužiteljica ubijeni su vatrenim oružjem iz neposredne blizine.

"Cinizam hrvatskog pravosuđa u ovom slučaju se očituje kroz navod u drugostupanjskoj presudi u kojoj stoji da je prvostupanjskom presudom utvrđeno kako smrt nije nastala tijekom ratnog zločina hrvatske vojske. Iz svega ispada da su žrtve počinile suicid", upozorava odvjetnik Šerić, koji je o ovom slučaju obavijestio predsjednika Ivu Josipovića te glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića.

"Nema dvojbe da se radi o strašnom ratnom zločinu, a tome u prilog ide i svjedočanstvo dviju djevojaka koje su preživjele zločin samo zato što ih je jedan od hrvatskih vojnika prepoznao. Slična situacija već se dogodila s presudom za ratne zločine počinjene u Novskoj u kojoj stoji da je hrvatska vojska počinila zločin, ali izvan 'radnog vremena'. Dužnost hrvatskih institucija je da istraži ove zločine, a ne da ih samo gomila na hrpi nepravdi", smatra Zoran Pusić iz Građanskog odbora za ljudska prava.

Eugen Jakovčić iz Centra za suočavanje s prošlošću - Documenta ovaj slučaj okarakterizirao je kao "još jednu od svinjarija DORH-a". "Već duži period vršimo pritisak kroz kampanju 'Žrtve su predugo čekale', vodimo razgovore s DORH-om i Ministarstvom pravosuđa, no odgovora još uvijek nema. Vlada je u srpnju ove godine donijela uredbu o otpisu parničnih troškova, no ona je široko postavljena i ne odnosi se na civilne žrtve rata. Također, Uredba podrazumijeva imovinske cenzuse pa otpis parničnih troškova mogu ostvariti samo teški socijalni slučajevi. Dugim riječima, ona nema humanitarni karakter spram civilnih žrtava rata."

Povodom navedenih događaja, sestre Vuković, koje žive u BiH, doputovale su u Hrvatsku. "Strašno je sve što nam se događa. Prvo smo doživjele strašnu tragediju, a onda sedamnaest godina nakon zločina i ovakvo sudsko rješenje".

Izvještaj preuzet sa www.h-Alter.org autorica Tamara OPAČIĆ

Tags: