Nasrtajem na Bojana Glavaševića 21. listopada 2014. godine prekoračena je tanka linija između simboličkog i fizičkog nasilja. Ovaj čin uslijedio je nakon višegodišnjih verbalnih napada na ministra branitelja Predraga Matića i njegove najbliže suradnike. Uvažavamo žrtvu  ratnih vojnih invalida koji traže poštivanje svojih prava, ali ih ovim putem pitamo kada će oni uvažiti pravo svake osobe na vlastito mišljenje. Povreda prava branitelja ne može opravdati nasilje i udar na slobodu izražavanja drugih građana. Za nasilje nikad nema opravdanja.

Dok se polako stišava hajka na Dejana Jovića, zbog stavova iznesenih u analizi recentnog škotskog referenduma i referenduma tijekom 90-ih o osamostaljenju na prostoru ondašnje Jugoslavije, prošli je tjedan krenula hajka na Krunu Kardova, u kojoj ga se neprekidno  diskreditira kao osobu.

Da bismo iscijelili ratne rane, trebamo osudu svih zločina i priznanje patnje svim stradalim  vojnicima i civilima. Svima nam treba javni prostor za dijalog o različitim interpretacijama ratnih zbivanja. Mir nije nelagodna tišina u kojoj se svima nameće verzija zbivanja upisana u Deklaraciju o Domovinskom ratu, već životna  razmjena mišljenja utemeljenih na činjenicama.  

Trebamo dijalog neistomišljenika i istraživanja o prošlosti bez ustručavanja. Želimo Hrvatsku u kojoj se u javnoj raspravi sučeljavaju argumenti, a ne šake. Reagirajmo na hajke. Pronađimo način za osudu svakog nasilja, u razgovoru s našim najbližima, u institucijama i javnosti. Kada ćemo iza sebe ostaviti ideološku pravovjernost monarhija i socijalističke Jugoslavije u kojima se propisivala jedna jedina službena verzija istine? Nove generacije trebaju priliku za razgovor o ratu bez zabrana jer imaju pravo učiti povijest utemeljenu na činjenicama.

Želimo izraziti i sućut obitelji noćas preminule braniteljice Nevenke Topalušić te pozivamo na priznavanje patnje svih preminulih branitelja i civilnih žrtava rata u ratu i poraću.

Platforma 112

Tags: