Govor dr. Ognjena Krausa prigodom obilježavanja KRISTALNE NOĆI (9. studeni 1938. godine.) / Trg žrtava fašizma u Zagrebu, 9. studenog 2019.

Dragi prijatelji, 

danas, nakon završetka Šabata, 9. studenog 2019. godine, želim vas podsjetiti na jedan od najvećih pogroma i kulturocida u povijesti Europe, koji se dogodio prije 81 godine – na takozvanu KRISTALNU NOĆ. U noći od 9. do 10. studenog 1938. u čitavoj Njemačkoj i Austriji gorjele su sinagoge, razbijali su se izlozi, uništavala se imovina Židova. 

U tom nacističkom divljanju živote je izgubilo više od 1.300 osoba, razoreno je ili teško uništeno 1.400 sinagoga i više od polovice zgrada židovskih općina u Njemačkoj i Austriji; opustošeno je 7.500 trgovina. Idućeg dana, 10. studenog, odvedeno je u koncentracijske logore više od 30.000 muškaraca. 

Kristalna noć, nazvana je po gomili stakla razbijenih izloga židovskih dućana, bila je rezultat državnog antisemitizma, koji se počeo širiti kad su Hitler i nacionalsocijalisti preuzeli vlast. Obilježava se kao prijelaz od diskriminacije njemačkih Židova, započete  1933., do sistematskih progona koji će za nepune tri godine završiti genocidom nad europskim Židovima na područjima nacističke vojne moći.

Da, bio je to početak najmračnijeg razdoblja ljudske povijesti. Mi ga Židovi obilježavamo kao najavu HOLOKAUSTA, SHOE i strahota Drugog svjetskog rata.

Današnji dan obilježava se u mnogim europskim zemljama na različite načine. Oficijelna vlast u Njemačkoj spaja ga sa sjećanjem na pad Berlinskog zida 9. studenog 1989. godine. Kako je rekao nekadašnji predsjednik Joachim Gauck, ta dva povijesna događaja ne smiju se nikada zaboraviti – prvi kao čin nacističkog barbarstva, a pad Zida kao novi početak.

Antisemitizam je u Europi u porastu. Prije mjesec dana – prvi puta nakon Holokausta – u Njemačkoj, u gradu Halle, došlo je do oružanog napada jednoga neonacista na sinagogu u vrijeme Jom Kipura, velikog židovskog praznika. Slične događaje bilježimo posljednjih godina i u drugim gradovima i zemljama Europe. Upozorio sam prije četiri godine na pojave netrpeljivosti i nasilja – i usporedio to s tridesetim godinama prošlog stoljeća.

Sigmund Ginsberg uspoređuje stanje duhova u Europi danas i 1933. godine, i nije jedini koji to čini. U svojoj knjizi „Sindrom 1933“ upozorio je na kulminiranje pojava, koje svjedoče, da u Europi nešto vrije i da to nije nimalo bezazleno, niti bezopasno. Radi se o pojavama netrpeljivosti i mržnje na rasnoj osnovi. Žrtve su oni koji su drugačiji – bili to emigranti, doseljenici, nacionalne manjine, Romi, pripadnici navodno manje vrijednih naroda, istočnjaci, muslimani, Židovi, pripadnici drugih vjera i drugačijih seksualnih orijentacija.

Te pojave s pravom zabrinjavaju.

Kakva je situacija u našoj sredini?

U Njemačkoj i Austriji, kao ni u bilo kojoj zemlji zapadne Europe, nije moguće relativizirati ili negirati postojanje koncentracijskih logora smrti, izjednačavati žrtve nacizma i antifašizma, sila osovine i savezničkih snaga. Ne može se ublažavati to što je bila nacistička Njemačka; što su bile žrtve nacizma; što se događalo u Auschwitzu, Birkenau, Buchenwaldu i ostalim logorima smrti. Ove godine sud u Strassbourgu potvrdio je kaznu izrečenu u Njemačkoj jednome Nijemcu, koji je negirao žrtve Holokausta.

Ali takvo negiranje moguće je u Hrvatskoj. Danas se i dalje izjednačavaju antifašistički pokret i ustaški pokret, žrtve i koljači. I dalje pseudopovjesničari stvaraju novu povijest Hrvatske, rehabilitiraju NDH, koja je jedina u Europi donijela svoje rasne zakone i imala svoje koncentracijske logore; koja je fašistima predala svoj teritorij, koji je bio vraćen zahvaljujući antifašističkoj borbi.

S druge strane izmišljaju zločine, koji to nisu bili ili ih podmeću pobjednicima. Gospođa predsjednica traži da se ponovno prebroje žrtve koncentracijskog logora smrti Jasenovca. Upitajmo se – zašto?

To je naša stvarnost, to je naša sramota. 

Na hrvatskoj javnoj televiziji gotovo svakodnevno u emisiji „TV Kalendar“ možemo pratiti eklatantnu reviziju povijesti, gledajući iskrivljenu sliku događaja prije, za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata. Danas u toj emisiji nije uopće spomenuta Kristalna noć.  

To je naša svakodnevnica. 

Navodim nekoliko primjera:

U sramotnom mijenjanju povijesti ustaškog dječjeg logora u Sisku i Jastrebarskom sudjeluje i crkva, ali i vlast. Tumačeći kako su to bila prihvatilišta, gdje se brinulo o toj djeci i da to nisu bili logori, vrijeđaju i preživjele koji znaju što se događalo.

U komemoraciji za žrtve totalitarnih sistema, 23. kolovoza, na šestinskom groblju, gdje su stradali pripadnici ustaške i njemačke vojske, sudjelovali su najviši državni dužnosnici – od predsjednice republike, izaslanika predsjednika vlade i ministara, do gradonačelnika. U kojoj zemlji zapadnoeuropske civilizacije je to moguće? Njemačkoj? Austriji? Italiji?

Istoga dana vladina delegacija zapalila je na Mirogoju svijeću pred spomenikom ustaškoj vojsci i pred grobnicom narodnih heroja-komunista. Nije li to pokušaj izjednčavanja ustaša i antifašista?

Hodajući ulicama hrvatskih gradova ili vozeći se kroz mjesta Lijepe naše, nažalost ćete na mnogim mjestima vidjeti neprimjerena, zakonom zabranjena obilježja NDH i nacističke Njemačke, ali i napise mržnje prema drugima i drugačijima. Takvi se i fizički napadaju, a onda se te napadače opravdava i ne kažnjava. Na sajmovima se prodaju obilježja kao što su: U s križem, Za dom spremni, kukasti križevi. 

Usred Zagreba, nadomak Jelačićeva trga, kraj makete grada u Bakačevoj ulici, građani i turisti nedavno su mogli gledati poruku UBIJ SRBINA gotovo punih tjedan dana. Toliko je trebalo da se ukloni. Isto to mjesto, kao i čitav centar, pokriveni su kamerama. Ali počinioci nisu nađeni, ali je istoga dana pronađena i kažnjena osoba koja je na spomenik prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana nacrtala srp i čekić. Čovjek koji je u Zadru nekoliko natpisa UBIJ SRBINA pretvorio U LJUBI SRBINA ispitivan je u nekoliko navrata.  

To je naša stvarnost. Gospodo, gdje smo?

Neki saborski zastupnici iz vladajuće stranke predložili su ukidanje dana obilježavanja antifašističke borbe kao državnog praznika. Mislim da nismo daleko od toga, da isti ti predlože da se državnim praznikom proglasi dan osnutka NDH, 10. travnja 1941.

Vi dozvoljavate da se tolerira rehabilitacija ustaškog pokreta i NDH, zločinačke tvorevine sazdane na rasnim zakonima. Dozvoljavate izjednačavanje ustaštva i antifašizma. Financirate novu povijest Hrvatske i dajete potporu da se infiltrira u sve pore ovog društva, od školskog odgoja nadalje. 

Tko je u Hrvatskoj odgovarao za negiranje zločina NDH i postojanje koncentracijskih logora smrti? 

Do kada ćete prodavati čast ove zemlje, koja je antifašističkim pokretom oprala obraz od jedne od najnečasnijih tvorevina u Europi, od ustaškog pokreta?

Tu smo, da se sjetimo KRISTALNE NOĆI, da se poklonimo svim žrtvama rasnih zakona ma gdje završile i da ne dozvolimo izjednačavanje ustaštva i antifašizma.

I da upozorimo na opasnost od ksenofobije i nacionalizma. Na opasnost koja je pred vratima.

Dr. Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine Zagreb i Koordinacije židovskih općin u RH-a

Tags: