Tijekom konferencije za novinare u Savskoj ulici u Zagrebu (18. ožujka 2015.), mjestu prosvjeda dijela braniteljskih udruga, iznijet je niz netočnih informacija u vezi sudskih predmeta, u javnosti poznatijih kao Lora 1 i Lora 2, unutar kojih je suđeno ili se sudi bivšim pripadnicima Vojne policije Hrvatske vojske a za kaznena djela ratnoga zločina nad civilima i ratnim zarobljenicima u Vojno-istražnom centru Lora.

Između ostalih, kao javljaju mediji, tijekom konferencije u Savskoj se moglo čuti kako su "Emilio Bungur i ostali bivši vojni policajci, svi dragovoljci, žrtve konstruiranih procesa Lora 1 i Lora 2". Kako “Hrvatska vojska, a ni vojni policajci nisu planirali, niti izvršili ratni zločin u Splitu”, te da je “slučaj Lora političko-pravna urota protiv Ustava, domaćeg i međunarodnog prava i lojalnih građana", ….

Zbog svih onih koji su prošli Vojno-istražni centra Lora kao i obitelji ubijenih u nastavku iznosimo činjenice s kojima bi hrvatska javnost trebala biti upoznata a koje demantiraju teze o “političko pravnoj uroti” u spomenutim sudskim predmetima.

Podsjećamo pripadnici 72. bojne Vojne policije HV-a, Tomislav Duić, zapovjednik Vojnog zatvora Lora, Tonči Vrkić, Anđelko Botić, Emilijo Bungur i Ante Gudić te Miljenko Bajić, Josip Bikić i Davor Banić, u tzv. sudskom predmetu Lora 1, osuđeni su jer je Sud na temelju izvedenih dokaza nedvojbeno utvrdio da su u razdoblju od ožujka do rujna 1992. u Vojno-istražnom centru "Lora" u Splitu bez ikakvog pravnog osnova, držali veći broj zatočenih civilnih osoba, uglavnom srpske nacionalnosti vrijeđajući njihovo ljudsko dostojanstvo, ponižavajući ih, fizički i psihički zlostavljajući ih, te su ih pri tom mučili i tjelesno kažnjavali - sve do usmrćenja nekih od njih: Gojka Bulovića i Nenada Kneževića. Presuda je u cijelosti potvrđena od strane Vrhovnog suda RH-a i postala je pravomoćna 6. veljače 2007. godine.

Josip Bikić dragovoljno se u studenome 2008. godine predao hrvatskim vlastima i zatražio obnovu postupka te u potpunosti priznao krivnju te izrazio kajanje.

Optužnica u aktualnom predmetu Lora 2, protiv pravomoćno osuđenih iz Lore 1, Tomislava Duića, Tončija Vrkića, Anđelka Botića, Emilija Bungura i Ante Gudića, na snazi je još od 2009. godine, no rasprava nije zakazivana sve do 2014. godine i to zbog prijepora oko suđenja u odsutnosti. Naime Duić i Bungur, već su 10 godina u bijegu. Na koncu je odlučeno da će im se i u ovome postupku suditi u odsutnosti, kao što je to bilo i u slučaju Lore 1, s time da im se ovoga puta na teret stavlja psihičko i fizičko zlostavljanje zarobljenih pripadnika JNA i srpskih paravojnih formacija. Trojica zarobljenika (Dušan Jelić, Bojan Vesović i Vade Savić) preminuli su od zadobivenih ozljeda. Podaci prikupljeni od strane organizacija za zaštitu ljudskih prava pokazuju da je žrtava bilo i više.

Stoga ovakvim istupom organizatora jučerašnje konferencije u Savskoj ulici u Zagrebu, kao i sličnim relativiziranjem pa i negiranjem zločina, koji su pravomoćno sankcionirani od strane hrvatskog pravosuđa branitelji - prosvjednici iz Savske 66 sami udaraju na temelje države za koju kažu da su se borili.

Osporavanjem odluka najviših pravosudnih instanci sami negiraju vlastitu tvrdnju da su legalisti. Dakle, tu više nije riječ o zaštiti prava i interesa branitelja, već o ambiciji da se bude mjerilo svega i svih stvari mimo legitimnih institucija Republike Hrvatske.

Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću

Tags: