Na današnjoj konferenciji za tisak povodom polugodišnjeg izvještaja o praćenju suđenja za ratne zločine, presude Županijskog suda u Osijeku u ponovljenom prvostupanjskom kaznenom postupku za zločin u Marinom Selu te procesuiranja ratnih zločina protiv civilnog stanovništva u Sisku, održanoj u Kući ljudskih prava Selska c. 112c, 10000 Zagreb, u srijedu  20. srpnja 2011. u 11.00., govorili su Mladen Stojanović, Veselinka Kastratović, Zoran Pusić, Vesna Teršelič i Marko Sjekavica. Konferenciju za tisak organizirali su Documenta, Građanski odbor za ljudska prava i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek.

Vesna Teršelič je uvodno rekla da se „uhićenjem Gorana Hadžića privodi kraju jedno važno poglavlje u procesuiranju ratnih zločina jer je svih 161 osoba koje je optužilo tužiteljstvo Međunarodnog kaznenog  suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji. Srbija je pokazala da 2004. nije imala a sada ima političke volje za procesuiranje zločina za koje je optužen Goran Hadžić. Teret kaznenog progona za neistražene zločine kako u Vukovaru i okolnim mjestima tako i u logorima u Srbiji, u Begejcima, Stajićevu, Nišu sad ostaje na Državnom odvjetništvu RH i Tužilaštvu Republike Srbije. U procesuiranju svih ratnih zločina pravosuđa post-jugoslavenskih zemalja nisu još ni na pola puta i trebaju intenzivirati suradnju u svim fazama kaznenih postupaka.“

Mladen Stojanović iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek istakao je da bi „uhićenje posljednjeg haaškog bjegunca Gorana Hadžića, moglo utjecati na promjenu negativnog stava dijela javnosti prema radu MKSJ. Tome bi zasigurno pridonijelo i proširenje optužnice protiv Ratka Mladića za zločine počinjene na području Republike Hrvatske, no prema najavama glavnog haaškog tužitelja Sergea Brammertza, optužnica u tom pravcu ipak neće biti proširena. Radi informiranja javnosti, posebice žrtava, smatramo potrebnim da Tužiteljstvo MKSJ obrazloži zbog čega Ratku Mladiću neće biti stavljeni na teret zločini počinjeni na području Republike Hrvatske.

Rekao je i da u prvoj polovici 2011. godine bilježimo trend povećanja broja kaznenih postupaka za ratne zločine koji se vode protiv pripadnika hrvatskih postrojbi te ponovni trend povećanja broja suđenja koja se provode u odsutnosti optuženika. Prema podacima Državnog odvjetništva o postupcima za ratne zločine od početka rata do 30. lipnja ove godine postupci su pokrenuti protiv 3.513 osoba (od toga 108 pripadnika hrvatskih postrojbi što je 3,07 % od ukupnog broja), istrage su u tijeku protiv 274 osobe (od toga 20 pripadnika hrvatskih postrojbi).  Optuženo je 1884 osobe (od toga 79 pripadnika hrvatskih postrojbi) a osuđeno je 555 osoba (od toga 31 pripadnika hrvatskih postrojbi što je 5,58% od ukupnog broja).

Veselinka Kastratović iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek govorila je o procesuiranju zločina u Marinom Selu. Zapitala se „što je sa žrtvama i njihovim dostojanstvom? Zašto nismo još uvijek razvili kulturu poštovanja žrtve, poštovanja osobe koja je patila? Zašto pravosudni organi nisu pravovremeno pokrenuli istragu, zašto se čekalo da MKSJ istraži zločine koji su se dogodili na području Republike Hrvatske? Odluka VSRH kojom se prikupljeni dokazi od tijela Tužiteljstva MKSJ proglašavaju nezakonitim dokazima, samo je nastavak jedne tužne priče, ovaj puta zapakiran u formu tumačenja jednog članka zakona, koji je u međuvremenu izmijenjen. Osudom dvojice optuženika forma je zadovoljena kao i u slučaju zločina u Paulin Dvoru, u Medačkom džepu, na Koranskom mostu, jer je ipak netko osuđen. O novim istragama i pronalaženju ostalih počinitelja za sada nema niti govora. Od DORH-a tražimo pokretanje nove istrage, a od VSRH primjenu izmijenjenog zakona koji omogućava korištenje iskaza preživjelih u kaznenom postupku u RH.“

Marko Sjekavica iz Građanskog odbora za ljudska prava upozorio je da „20 godina nakon počinjenja zločina u Sisku još nisu procesuirani odgovorni za taj zločin. Žrtve su i dalje obespravljene.“

Zoran Pusić se založio za nastavak procesuiranja zločina u Sisku rekavši da je „primjerice Ivan Jarnjak izjavio da je Brodarac bio jedan od njegovih najboljih podređenih što u najmanju ruku treba biti indicija tko je odgovoran po zapovjednoj liniji“.

U završnoj fazi pristupnih pregovora Republike Hrvatske i Europske unije i zatvaranje poglavlja 23. o pravosuđu i temeljnim ljudskim pravima, došlo je i do određenih pomaka u odnosu na procesuiranje ratnih zločina.

Sinergija kritike organizacija za ljudska prava i preporuka Europske komisije pridonijela je donošenju izmjena i dopuna Zakona o primjeni Statuta Međunarodnog kaznenog suda i izmjena i dopuna Sudskog poslovnika. Intencija zakonodavca je bila osigurati specijalizaciju sudskih vijeća koja će suditi u predmetima ratnih zločina (propisivanjem isključive nadležnosti četiri županijska suda u svim predmetima ratnih zločina koji tek trebaju započeti) i omogućiti da se u tim kaznenim postupcima kao dokazi koriste iskazi svjedoka prikupljeni od strane istražitelja Ureda tužitelja MKSJ-a, što je bilo onemogućeno interpretacijom VSRH u rješenju kojim je ukinuta osuđujuća presuda Županijskog suda u Požegi protiv opt. Damira Kufnera i drugih, za zločin počinjen u Marinom Selu. U predstojećem razdoblju za vidjeti je koliko će institucije biti predane implementaciji ovih pozitivnih promjena i do kojeg će konkretnog pomaka one dovesti u praksi.

S obzirom na cjelinu okolosti uočenih promatranjem svih postupaka za ratne zločine koji se vode u Republici Hrvatskoj, kao i praćenje ostalih tendencija vezanih za procesuiranje ratnih zločina i suočavanje s prošloću, smatramo potrebnim:

• U slučajevima u kojima su sudovi pogrešno primijenili Zakon o oprostu na kaznena djela ubojstva za koja postoji sumnja da se radilo o ratnim zločinima (primjerice, slučaj usmrćivanja Damjana Žilića od strane četvorice pripadnika HV-a na odlagalištu otpada Jakuševac u Zagrebu), potrebno je omogućiti vođenje novih kaznenih postupaka.

• Dodatnim izmjenama Zakona o primjeni Statuta MKS-a omogućiti da se suci županijskih sudova koji više nemaju stvarnu nadležnost u ovim predmetima, a koji su se dosadašnjim iskustvom i brojem potvrđenih presuda od strane VSRH istaknuli u suđenjima u predmetima ratnih zločina, rasporede na predmete ratnih zločina na četiri „specijalizirana“ županijska suda. Također je potrebno u sastav vijeća VSRH, kada u drugom stupnju provodi raspravu u predmetima ratnih zločina, suce porotnike zamijeniti sucima profesionalcima, kao i regulirati mjesnu nadležnost četiri županijska suda, što do sada nije učinjeno.
• Vlada Republike Hrvatske treba žurno donijeti odluku kojom se Republika Hrvatska odriče naplate parničnih troškova od svih tužitelja koji nisu uspjeli sa zahtjevima za naknadom štete zbog smrti bliske osobe. Potrebno je donijeti nacionalni program i zakon kojim bi se naknada štete zbog usmrćenja bliske osobe uredila u skladu s Temeljnim načelima i smjernicama o pravu na pravni lijek i reparaciju za žrtve teških kršenja međunarodnih ljudskih prava i ozbiljnih povreda međunarodnog humanitarnog prava UN-a.

U prilogu pročitajte priopćenje u vezi kaznenog postupka za zločin u Ribarskoj kolibi u Marinom selu i polugodišnji izvještaj s praćenja suđenja za ratne zločine za razdoblje siječanj - svibanj 2011.

Polugodišnji izvještaj o praćenju suđenja za ratne zločine

Priopćenje u vezi kaznenog postupka za zločin u Ribarskoj kolibi u Marinom selu

Tags: war crimes monitoring civil society report