Promatrano iz perspektive kasnijih događaja, anti-semitski pogromi u studenom 1938. godine predstavljali su zlokobnu najavu bestijalnog nasilja koje je kulminiralo masovnim likvidacijama milijuna ljudi u ime nacional-socijalističke ideologije. Dana 9. studenog, na 81. godišnjicu početka višednevnih pogroma, odavanjem počasti žrtvama obilježavamo Međunarodni dan borbe protiv fašizma i anti-semitizma. 

U studenom 1938. godine svijet su obišle dramatične vijesti o anti-semitskim pogromima širom Njemačke, Austrije i netom anektiranih Sudeta. Naknadno utvrđena bilanca pogroma bila je zastrašujuća: oko 800 ljudi je ubijeno, a oko 30.000 odvedeno u koncentracijske logore. Demolirano je više od tisuću sinagoga i prostora za molitvu te nekoliko tisuća trgovina čiji su vlasnici bili Židovi. Noć s 9. na 10. studeni 1938. godine u povijesnim kronologijama širom svijeta ostati će zapisana kao “Kristalna noć”. 

Iako su pogromi prema tumačenju nacional-socijalističke propagande predstavljali spontanu reakciju naroda na ubojstvo njemačkog diplomata Ernsta vom Ratha u Parizu, režimski orkestrirano nasilje je imalo za cilj preplašiti Židove i uvjeriti ih da trajno napuste Njemačku. Prethodno uvođenje takozvanih Nirnberških rasnih zakona u rujnu 1935. godine narušilo je ljudska i građanska prava ne-arijevaca u Njemačkoj, međutim nije rezultiralo masovnim odlaskom pripadnika etničkih i vjerskih grupa koje su nacisti smatrali nepoželjnima.  

No problem onih koji su željeli otići bio je da su i u drugim zemljama smatrani nepoželjnima te da je odlazak za mnoge od njih bio nemoguć. 

U tjednima uoči “Kristalne noći” njemački režim pokušao je nasilno deportirati oko 17.000 Židova s poljskim državljanstvom u Poljsku. Nakon odluke poljske vlade da ne želi primiti svoje deportirane državljane, nesretnici su zaglavili u pograničnom pojasu između dviju država. Primivši u Parizu vijest o sudbini svojih deportiranih roditelja, sedamnaestogodišnji Herschel Grynszpan nabavio je pištolj i uputio se 7. studenog 1938. u zgradu njemačkog veleposlanstva u francuskoj prijestolnici te ispalio pet metaka u Ernsta vom Ratha. Kada je uvečer 9. studenog vijest o smrti ustrijeljenog diplomata došla do Berlina, nasilje u izvedbi smeđekošuljaša i njihovih simpatizera moglo je početi.   

Pogromi u studenom 1938. godine označavaju simbolični prijelaz iz razdoblja diskriminacije njemačkih Židova, započete dolaskom nacista na vlast 1933. godine, u razdoblje njihovog sustavnog progona. Zaogrnuto plaštem naoko legitimnog anti-semitskog svjetonazora, koji je nacistička propaganda godinama sustavno izgrađivala, državno organizirani i javno podržavani progon Židova i drugih pripradnika “nearijske rase” započeo je upravo razbijanjem izloga židovskih trgovina i obrtničkih radnji, paljenjem sinagoga te uhićenjima, deportacijama i ubojstvima u “Kristalnoj noći”. Iako pojedini njemački povjesničari i aktivisti upozoravaju na neprikladnost termina “Kristalna noć” smatrajući ga ciničnim eufemizmom koji skriva razmjere nasilja i ljudske patnje, pogromi u studenom 1938 . u javnosti se najčešće spominju upravo pod tim imenom. 

Danas, osam desetljeća nakon krvavog pohoda ostrašćenih nacista, i dalje postoje nedoumice i nejasnoće oko točnog broja žrtava i uništenih sinagoga te oko motiva Herschela Grynszpana za atentat u Parizu koji je od strane Hitlerovog režima insceniran kao navodni dokaz za međunarodnu židovsku urotu od koje se arijski narod treba obraniti. 

No unatoč razmimoilaženjima oko tumačenja pojedinih događaja ili prikladnosti naziva, sjećanje na žrtve pogroma u studenom 1938. godine predstavlja simboličko izražavanje pijeteta prema svim žrtvama fašističkog i nacional-socijalističkog nasilja te zadaću suvremenih generacija kako se kolektivni progon društvenih grupa u ime ideologije i njenih apologeta više nikada, barem na europskom kontinentu, ne bi ponovio. 

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Zagreb, 9. studenog 2019.

Tags: