U Zagrebu je 30. listopada 2006. u Velikoj dvorani Novinarskog doma održan Okrugli stol pod nazivom 'Suočavanje s prošlošću u Hrvatskoj: interpretacija rezultata istraživanja javnog mnijenja'.

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, pokrenula je istraživanje odnosa hrvatske javnosti prema suočavanju s prošlošću te percepciji žrtava i stradalnika rata. U suradnji s agencijom Puls, provedeno je višedimenzionalno istraživanje stavova građana i kreatora javnog mnijenja o ovim temama. Istraživanje se sastojalo od tri dijela: kvalitativno istraživanje javnog mnijenja provedeno metodom fokusnih grupa, kvalitativno istraživanje stavova kreatora javnog mnijenja provedeno metodom dubinskih intervjua i kvantitativno istraživanje stavova građana provedeno metodom ankete.

Kao konkretne ciljeve kvantitativnog istraživanja možemo izdvojiti slijedeće:

- Stavovi i informiranost o suočavanju s prošlošću, odnosno događajima i iskustvima iz Domovinskog rata
- Percepcija žrtava i preživjelih od strane opće populacije i ciljnih skupina
- Stavovi opće populacije o podršci žrtvama i preživjelima
- Percepcija ratnih zločina počinjenih tijekom rata,
- Stavovi o procesuiranju ratnih zločina.

Istraživanje je provedeno na uzorku opće populacije građana Hrvatske, te dva dodatna poduzorka kojima je osiguran dovoljan broj ispitanika iz dviju ciljnih skupina koje su zasebno promatrane. Prvu ciljnu skupinu čine građani srpske nacionalnosti iz ratom pogođenih područja, a drugi ciljnu skupinu građani hrvatske nacionalnosti iz ratom pogođenih područja. Na taj način je omogućena detaljna analiza rezultata istraživanja u općoj populaciji i dvjema ciljnim skupinama.

Terenski dio istraživanja proveden je u periodu između 19. lipnja i 06. srpnja 2006. godine.


Slijede najvažniji rezultati istraživanja:

Mada je proces suočavanja s prošlošću zahtjevan za svaku osobu, o čemu svjedoče odgovori na pitanje Kakvo značenje ima pojam suočavanja s prošlošću za Vas osobno gdje je 30% ispitanika odgovorilo da ima izrazito ili uglavnom negativno značenje, 41% niti pozitivno niti negativno a tek za 23% uglavnom ili izrazito pozitivno značenje ipak više od 2/3 ispitanika/ca smatra da je suočavanje s prošlošću  važno (u rasponu od osrednje do jako važno) za izgradnju mira u Hrvatskoj i širem okružju.

76 % ispitanika smatra da je poimenično ustanovljavanje imena i okolnosti stradanja žrtava i stradalnika s obje strane rata u Hrvatskoj uglavnom ili vrlo važno.

Više od pola ispitanika ne zna koliko je ljudi poginulo tijekom rata.

Za razaranje Vukovara je čulo 99% ispitanika/ca, za ubijanje zarobljenika iz Vukovarske bolnice na Ovčari, 97%, te, za granatiranje Dubrovnika, 97%. Ispitanici/ce opće populacije su u puno manjoj mjeri čuli za ubijanje civila tijekom ili nakon Oluje (68%, odnosno 66%) te za oduzimanje imovine Srbima u Hrvatskoj (58%). Za mučenje zatvorenika u vojnom zatvoru Lora, ipak je čulo 85% ispitanika/ca.

Na pitanje o tome koje od navedenih slučajeva smatraju ratnim zločinom, više od 80% ispitanika/ca opće populacije koji su čuli za navedeni događaj smatra ga ratnim zločinom, bez obzira na to je li događaj bio usmjeren protiv hrvatskog ili protiv srpskog stanovništva.  

Prema mišljenju polovine ispitanika/ca opće populacije (49%)  sud u Haagu je najviše doprinio da se počnu istraživati zločini počinjeni sa hrvatske strane.

Upućenost ispitanika/ca u suđenja je sljedeća: više od polovine (56%) ispitanika/ca je pratilo suđenje Slobodanu Miloševiću u Haagu, a 43% je pratilo suđenje Mirku Norcu za zločine u Gospiću. Gotovo isti broj ispitanika/ca je pratio suđenja za ratne zločine na Ovčari u Beogradu, te suđenja za ratne zločine u zatvoru Lora. (29%, odnosno 30%)

63% ispitanika/ca smatra da je svrha kažnjavanja ratnih zločina otkrivanje istine o ratu i ratnim zbivanjima, 39% smatra da je svrha kažnjavanja počinitelja sprječavanje budućih zločina, a 30% kažnjavanje počinitelja smatra satisfakcijom i pravdom za žrtve.

Smatramo da je neophodno periodično mjerenja pulsa t.j. longitudinalno  istraživanje stavova i mišljenja o ratu, žrtvama, zločinima te procesuiranju ratnih zločina koje bi se provodilo svakih četiri ili pet godina. Ovo istraživanje služi kao početak.

Tags: