Reakcije na svjedočenje Vladimira Gojanovića pokazuju u kolikoj je mjeri hrvatsko društvo nespremno prihvatiti ratne zločine počinjene od strane pripadnika hrvatskih postrojbi. Podsjećamo da je prema podacima koje je prikupio Hrvatski helsinški odbor tijekom i nakon vojne akcije ''Oluja'' ubijeno 410 osoba. Prema optužnici Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju generali Gotovina, Čermak i Markač odgovaraju za ubojstva 37 civila. 

Svaki svjedok ima obavezu odazvati se na poziv za svjedočenje. Uvjeti za svjedočenje, kako pred domaćim sudovima tako i pred MKSJ još uvijek su nezadovoljavajući, posebice za svjedoke koji su neposredni očevici zločina i uz to su spremni dati nepopularne iskaze. Hrabri koji odluče progovoriti o svemu što su vidjeli izlažu i sebe i svoje obitelji raznovrsnim pritiscima, pa i pogibelji.

Zabrinjava što za ubojstvo svjedoka Milana Levara još uvijek nije nitko odgovarao. Kad netko poput Vladimira Gojanovića progovori o počiniteljima ratnih zločina, svjedoči o konkretnim zločinima, može računati na iznimno negativne javne reakcije. Unatoč naporima pravosuđa na poboljšanju podrške i zaštite svjedoka, veliki izazov ostaje stvaranje povoljnog društvenog ozračja za svjedočenje.

Neprimjerene su javne rasprave o vjerodostojnosti svjedoka. Sud, a ne javnost ili braniteljske udruge će odlučiti hoće li pokloniti povjerenje iskazu Vladimira Gojanovića. Pitamo se kako to da se mediji gotovo ne interesiraju za vjerodostojnost iskaza svjedoka u vezi suđenja za ratne zločine u kojima su žrtve bili Hrvati?

Pozivamo javnost, a posebice braniteljske udruge da ostave na miru svjedoka i njegovu obitelj, te omoguće nastavak normalnog života i tako pridonesu stvaranju povoljnijeg ozračja za svjedočenje.

Vesna Teršelič
voditeljica Documente

Tags: