Povodom 3. svibnja, Svjetskog dana slobode medija, Hrvatsko novinarsko društvo na svečanosti u Novinarskom domu, dodijelilo je svoje godišnje nagrade novinarkama i novinarima za 2017. godinu.

S obzirom na to da Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, organizacija civilnog društva, godinama prati suđenja za ratne zločine pred sudovima u Hrvatskoj, zemljama regije i Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu, neugodno nas je iznenadila činjenica da je nagradu za televizijsko novinarstvo Marija Jurić Zagorka za 2017. godinu dobila urednica Nove TV Ivana Petrović, i to za izvještavanje iz Haga, u prosincu 2017., tijekom izricanja presude šestorici u predmetu Prlić i dr.

U obrazloženju nagrade govori se o “analitičkom i besprijekornom izvještavanju” Ivane Petrović i to “u vrlo potresnom danu, u kojem se uživo svjedočilo samoubojstvu generala Slobodana Praljka”. Posebno se naglašava ekskluzivnost u izvještavanju Ivane Petrović, koja je prva javila “kako je general Praljak umro u sudnici, a ne u bolnici”.

Nažalost, u svojim izvještajima prilikom izricanja presude u predmetu Prlić i dr., kao i tijekom samog suđenja, Ivana Petrović nikada nije svojim gledateljima pružila analitičko i objektivno sagledavanje brojnih činjenica iznijetih tijekom dugogodišnjeg sudskog postupka. U njezinim izvještajima, što je lako provjeriti, potpuno su izostali iskazi žrtava tijekom dugogodišnjeg suđenja, opis njihova stradanja, dokumentarne snimke kojima se to stradanje ilustrira i dokazi koji potkrepljuju njihovo svjedočenje.

Gledateljstvo Nove TV kroz izvještaje Ivane Petrović ostalo je uskraćeno za objektivnu sliku stradanja nedužnih civila, Bošnjaka i Hrvata (srednja Bosna), svih onih koji su unutar 30 BiH općina tako zamišljene tzv. Herceg Bosne trpjeli zločine, deportacije i mučenja u logorima.

U Haagu se tijekom izricanja presude u predmetu Prlić i dr. nalazila velika skupina logoraša i žrtava iz Mostara i drugih dijelova BiH, od kojih su neki svjedočili u ovom predmetu kao važni svjedoci. Unatoč njihovom prisutstvo, urednica Nove TV nijednog predstavnika žrtava nije uvrstila u svoje izvještaje i javljanja uživo. Za profesionalnog novinara to je sasvim nedopustiv propust. A ako se ne radi o propustu, onda se radi o propagandisti, a ne o novinaru.

U namjere Ivane Petrović ne može se ulaziti, ali novinski izvještaji sa suđenja koji a priori negiraju argumente tužiteljstva, iskaze žrtava i sudskih eksperata, a uvažavaju i prenose isključivo argumente obrane, profesionalno su manjkavi, a, u slučaju ovakvih suđenja, i društveno štetni jer, negirajući zločine koji su se u stvarnosti dogodili, onemogućuju društvu da se oslobodi politike koja je do zločina dovela.

Svoje izvještavanje o osuđujućoj presudi i samoubojstvu generala Praljka pri izricanju presude, Ivana Petrović završava ostrašćenim i huškačkim komentarom koji je nedostojan novinara: “... ako to tako nastavi, tko će nam čuvati ovaj uski dio granice od Splita do Prevlake? Prema ovoj presudi, vjerojatno mudžahedini povratnici iz Sirije.”

Sve navedeno čini, po mišljenju Documente, dodjelu ovogodišnje novinarske nagrade Marija Jurić Zagorka Ivani Petrović promašajem HND-a, obezvređivanjem same nagrade, pa i uvredu mnogobrojnim profesionalnim novinarima.

Svi novinari koji izvještavaju na ovaj način svoje medijske kuće dovode na rub onoga što Kazneni zakon zove javno poticanje na nasilje i mržnju, posebno članak 325. (st. 4) koji govori o negaciji, umanjivanju značaja ili javnom odobravanju zločina protiv čovječnosti, zločina agresije, ratnog zločina.

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Tags: