"Građanski sat u obrani demokracije" Platforme 112 i Antifašističke lige održane sinoć u Kninu Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću je predstavila prve rezultate istraživanja komparativne analize života u Kninu i Vukovaru s posebnim naglaskom na odnose Hrvata i Srba, koji ukazuju na veliku različitost situacije u ova dva hrvatska grada koji još uvijek trpe posljedice rata i, najblaže rečeno, pogrešnu politiku koja se do sada prema njima provodila od strane središnje državne vlasti. 

S obzirom da postoji jako velika razlika u odnosu među Hrvatima i Srbima u različitim dijelovima Hrvatske, te s obzirom da se u Hrvatskoj politike rješavanja problema i prava nacionalnih manjina donose centralno u Zagrebu, bez uvažavanja nekih posebnosti koje lokalne sredine imaju, Documenta je odlučila krenuti u komparativno istraživanje Vukovara i Knina. Nakon dvije godine rada, tijekom kojih je samo u Kninu intervjuirano 400 ljudi, Hrvata i Srba, prve rezultate istraživanja predstavio je Slaven Rašković, koordinator istraživačkog dokumentacijskog programa Documente.

Vukovar i Knin dva su grad simbola oko kojih se gradi diskurs Domovinskog rata. U oba hrvatska grada zajedno žive Hrvati i Srbi. I tu svaka sličnost prestaje.

– Kad smo analizirali te intervjue vidimo da najveći broj ljudi ističe kao ključni problem nemogućnost pronalaska posla u Kninu, a samim tim iseljavanje mladih iz grada. Ta dva problema su svi ispitanici naveli kao ključne stvari,  bez obzira na nacionalnost, funkcije i osobne povijesti,  to su isticali kao ključne probleme. Također, ističu veliki utjecaj politike u gradu, odnosno nemogućnost i pronalaska posla i nekog jačeg aktiviranja u društvenim događanjima ukoliko ne postoji bliskost s pojedinom političkom opcijom. U Kninu su to prije svega HDZ ili SDSS, pa je puno ljudi reklo da se ovdje ukoliko niste bliski s tim strankama imate problema u pronalasku posla i slično – rekao je Rašković.

Ovakva određenost stranačkom pripadnošću u Kninu puno više izražena nego u Vukovaru, gdje su ispitanici nabrajali razne stvari, ali politička određenost njihova života nije bila toliko jaka.

– Tek nakon ekonomskih problema Kninjani su navodili neke stvari kao što je nasljeđe ratnih događanja, koji danas možda u ovom gradu na neki način sprječavaju neki bolji suživot Hrvata i Srba. Brojni ispitanici rekli su da danas u Kninu problema između Hrvata i Srba nema, a čak su bili nevoljki da pričaju o tome jer su mišljenja da se prečesto iz Zagreba dolazi s tim nekim upitima oko toga, a oni ih sami danas ne osjećaju tako jako i misle da nisu relevantne – kaže Rašković.

Istina, ispitanici su u Kninu isticali problem ratnih zločina, ali to se nije odnosilo na sam Knin, nego na nacionalnu razinu. S druge strane, Vukovaru se govori o ratnim zločincima koji šetaju po gradu. Ispitani Srbi u Kninu, odgovarajući na pitanja vezana za rat, kao ključan navode problem nemogućnosti pronalaska pravog načina, tj. prostora da se komemoriraju žrtve rata pale sa srpske strane.

– Oni ne mogu pronaći svoje mjesto u takvoj proslave Oluje i na neki način osjećaju da im se brani da obilježavaju, spomenicima ili drugim načinima, stradanje srpskih žrtava rata – rekao je Rašković.

Za razliku od Knina, u Vukovaru i Hrvati i Srbi koji su obuhvaćeni istraživanjem ističu nasljeđe rata kao nešto što im danas označava život. – Prije svega tu je pitanje nestalih, najviše s hrvatske strane, gdje se smatra, nekad opravdano nekad neopravdano, da druga strana ima informacije i to se zamjera. To se događa i sa srpske strane, ali manje, jer ipak u Vukovaru je danas manji broj srpskih žrtava koje se vode kao nestale – kaže Rašković.

Kod pitanja upotrebe ćirilice, u Vukovaru se osjeća ukopanost u stavovima jednih i drugih. – Ono što je zanimljivo, dosta ispitanih Srba je isticalo da se pitanje ćirilice nametnulo opet iz Zagreba, da nisu Srbi iz Vukovara inzistirali da se ćirilica uvodi, nego je to bio dogovor lokalnog HDZ-a i SDSS-a i općenito politika s nacionalne razine u procesu pristupanja EU, jer su se određena razina prava manjina morala ispoštivati i došlo je do toga da se u Vukovar uvodi ćirilica. Mnogi Srbi govore da im je danas u Vukovaru teže živjeti zbog pitanja ćirilice koju oni stvarno nisu smatrali ključnim pitanjem. Tu je veliki problem i pitanje odvojenih škola, prema kojima su Srbi zaštitnički nastrojeni, u smislu da su zadovoljni s ovom razinom prava i modelom, puno više nego Hrvati koji smatraju da škole treba spojiti i da svi trebaju učiti istu povijest – rekao je Rašković.

Među ispitanim Srbima u Vukovaru također ističu problem komemoriranja srpskih žrtava. – U gradu koji se čak i ekonomski okrenuo memorijalizaciji najvećeg stradanja Hrvata u ratu, srpske obitelji koje su nekog izgubile osjećaju da nemaju prostora da razviju kulturu sjećanja na žrtve – kaže Rašković.

Tek nakon ovih problema i Hrvati i Srbi u Vukovaru ističu da je veliki problem nezaposlenost i odlazak mladih iz Vukovara, iz čitave Slavonije. Zajednička i Kninu i Vukovaru je frustracija da se fokus javnosti čitave Hrvatske na ova dva grada samo jednom u godini, da ih se dolazi nešto pitati samo na dan VRA Oluje ili pada Vukovara.

Osnovna teza istraživanja, rekao je Rašković,  da je mirna reintegracija nezavršen proces, jer ljudi u Vukovaru, i Hrvati i Srbi govore da je situacija gora nego 1997. godine i da se danas osjećaju nesigurnije. Istraživanje, kada bude završeno, moglo bi ponuditi neka rješenja kako bi se situacija u ova dva grada mogla popraviti.

Kolona sjećanja – Vukovar

– U Kninu, kad se pita kako unaprijediti odnos Hrvata i Srba odgovor je uvijek isti: Treba tu otvoriti tvornice i zaposliti ljude pa će svima biti bolje, dok se u Vukovaru često ističe potreba osnivanja nekakvog vijeća u koje bi bili uključeni ljudi iz lokalnih sredina koji bi svojim autoritetom pomogli da se pokrenu s mrtve točke pitanja poput ćirilice, odvojenih škola i slično. Na Vukovar treba puno više raditi. Čekamo rezultate kvantitativne analize, pa ćemo pokušati ponuditi neka rješenja – rekao je Rašković.

Na tribini su novinari Davorka Blažević i Emir Imamović Pirke, zajedno s Eugenom Jakovčićem iz Documente, razgovarali o aktualnoj krizi demokracije u Hrvatskoj, te su kroz prizmu aktualnih događanja, ali i rezultata istraživanja koje je predstavio Rašković, isticali nužnost obrane ustavnih vrijednosti mirotvorstva, socijalne pravde, pluralizma, poštivanja ljudskih prava i sloboda te ukupne vladavine prava. Na žalost, istaknuto je, proces priključivanja Hrvatske Europskoj uniji bio je najsvjetlije razdoblje demokracije u zemlji, a nakon toga dolazi do strmoglavog urušavanja institucija i civilizacijskih postignuća mukotrpno građenih posljednjih 20 godina. To urušavanje ne događa se samo od sebe, već je riječ o negativnom političkom i civilizacijskom pravcu u kojem je zemlja krenula, što je neprihvatljivo i poziva na građanski aktivizam.

Tekst objavio TRIS portal – Šibenik, autor teksta / foto Hrvoslav Pavić 

Tags: