Žalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MMKS) uvažavajući žalbu tužiteljstva, ukinulo je oslobađajuću presudu, donesenu u ožujku 2016., te Šešelja po tri točke optužnice, proglasilo kazneno odgovornim za počinjenje zločina protiv čovječnosti.

Žalbeno vijeće utvrdilo je postojanje sustavnog i rasprostranjenog napada na nesrpsko stanovništvo u Hrvatskoj i BiH te suprotno zaključcima prvostupanjskog vijeća događaje u Hrtkovcima povezalo sa sukobom u Hrvatskoj, što je bilo ključno za osuđujuću presudu. Govor održan u Hrtkovcima (Vojvodina, Srbija) 6. svibnja 1992. predstavljao je jasan poziv na protjerivanje i prisilno premještanje nesrba, ali i značajan doprinos počinjenju zločina protiv čovječnosti putem progona na političkoj i vjerskoj osnovi, deportacije i nehumanih djela.

Za govore održane u Malom Zvorniku (Srbija) u ožujku 1992. te govore u Skupštini Srbije, održane 1. i 7. travnja 1992., Žalbeno vijeće potvrdilo je nalaz prvostupanjskog vijeća o nepostojanju uzročno-posljedične veze između govora i počinjenih zločina.

Važno je istaknuti da je širenje etničke mržnje i ratnohuškačka politika  koja je za posljedicu imala protjerivanje desetina tisuća ljudi i ubojstva njih gotovo 905, kao i razaranja cijelih sela i vjerskih objekata, mučenja i silovanja civila i ratnih zarobljenika u Hrvatskoj, BiH i Vojvodini, kroz ovu odluku Žalbenog vijeća sankcionirana.  

Podsjećamo, u ožujku 2016. Šešelj je oslobođen od strane MKSJ-a po svih devet točaka optužnice. 

Šešeljev doprinos udruženom zločinačkom poduhvatu koji se po navodima optužnice ogledao u regrutiranju dobrovoljačkih paravojnih četničkih formacija, planiranju prisilnog osvajanja teritorija u Istočnoj i Zapadnoj Slavoniji te u BiH, prisilnim zatvaranjem nesrba u logore gdje su bili podvrgnuti mučenjima i ubojstvima te zapaljiva i ekstremno nacionalistička retorika i ratna propaganda kojom je poticao na činjenje zločina, za prvostupanjsko vijeće pod predsjedanjem suca Antonettija bio je tek odraz Šešeljeve političke strasti usmjerenih ka podizanju morala i legitimna podrška ratnim naporima srpskih paravojnih formacija.

Konfuzna optužnica tužiteljstva MKSJ-a, kontinuirane opstrukcije sudskog procesa te neadekvatan procesni kapacitet sudskog vijeća da se takve pojave neutraliziraju, rezultiralo je najporaznijom prvostupanjskom presudom Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), do sada.

Odluka prvostupanjskog vijeća  predstavljala je proturječje ustaljenoj praksi MKSJ-a, posebice u kontekstu nepostojanja sustavnog i rasprostranjenog napada na nesrpsko stanovništvo u Hrvatskoj i BiH. Sustavan i rasprostaranjen napad predstavlja jedan od uvjeta za postojanje zločina protiv čovječnosti i već je utvrđen u nizu pravomoćno okončanih haških predmeta poput predmeta Blagoje Simić i dr., Krajišnik,  kao i Mrkšić i dr.

Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću

Tags: