Zločin u Gruborima bez osuđujućeg sudskog epiloga / Documenta podsjeća

novosti

Zločin u Gruborima bez osuđujućeg sudskog epiloga / Documenta podsjeća

Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću pozdravlja današnji iskorak od strane predstavnika Vlade RH i iskazivanje pijeteta prema žrtvama u Gruborima, u nadi da će ga uskoro pratiti priznanje prava svih civilnih žrtava rata i intenziviranje istraga zločina.

Podsjećamo javnost na činjenice o zločinu u Gruborima i zakašnjelom procesuiranju bez osuđujućeg epiloga.

ZLOČIN U GRUBORIMA BEZ OSUĐUJUĆEG SUDSKOG EPILOGA

Tijekom VRA Oluja, koordiniranom akcijom Hrvatske vojske i policije do tada okupirano područje vraćeno je u ustavno-pravni poredak RH. Iako je sama akcija Oluja završena u svega nekoliko dana, tijekom sljedeća dva mjeseca na oslobođenom teritoriju provodila se operacija “Oluja-Obruč”, u kojoj su sudjelovale i jedinice Specijalne policije. Operacija se provodila u cilju pretraživanja terena od zaostalih pripadnika protivničkih srpskih jedinica, kao i uklanjanja zaostalog oružja i streljiva. Operacija je također imala za cilj i uspostavu sigurnosti.

U okviru ove operacije pripadnici specijalne policije ATJ Lučko su dan prije prolaska “Vlaka slobode”, upućeni 25. kolovoza 1995. na zadatak pretrage terena na području mjesta Plavno, uključujući i zaselak Grubore (općina Knin).

Jedinica od 30-40 vojnika stigla je 25. kolovoza 1995. u Plavno, gdje se podijelila u četiri manje grupe pod vodstvom Stjepana Žunića, Bože Krajine, Branka Balunovića i Frane Drlje. Prema navodima svjedoka koji su svjedočili u sudskom postupku pred Županijskim sudom u Zagrebu radilo se o 30-40 pripadnika jedinice, koji su se podijelili u četiri manje grupe, koje su se, međutim, zbog konfiguracije terena pomiješale i kretale kombinirano. Neki pak svjedoci tvrde da se na početku ustrojena formacija ubrzo raspala, jer nije postojala distinkcija između vojnika i zapovjednika, te su se pripadnici specijalne policije kretali u grupama. Njihova je akcija završila zločinom.

Istoga se dana, naime, većina preostalih mještana Grubora zaputila u zgradu Osnovne škole u Plavnom kako bi se prijavili UNPROFOR-u, dok je nekolicina, uglavnom starijih mještana, ostala u zaselku. Putem su uočili grupu vojnika koja se kretala selom, a ubrzo zatim, začuli su pucnjeve i uočili kako gore kuće u njihovu zaseoku. Nekoliko njih odmah se zaputilo natrag u Grubore, gdje su na nekoliko različitih lokacija pronašli tijela usmrćenih srodnika, a većina je kuća bila u plamenu.

Tom prilikom u Gruborima su ubijeni:

1. Miloš (Marka) Grubor, r. 1915., ustrijeljen u obiteljskoj kući, tijelo pronađeno pored kreveta;

2. Marija Grubor, r. 1905., spaljena u obiteljskoj kući;

3. Milica (Steve) Grubor, r. 1944., ustrijeljena, tijelo pronađeno iza obiteljske kuće

4. Jovo (Jovana) Grubor, r. 1930., usmrćen uslijed nanešenih ubodno reznih rana, tijelo pronađeno iza obiteljske kuće;

5. Đuro (Luke) Karanović, r. 1954., ustrijeljen iza jedne kuće u zaselku;

6. Jovan (Damjana) Grubor, star 73 godine, nepoznata sudbina, pretpostavlja se da je njegovo tijelo izgorjelo u kući koja je također bila zapaljena.

Sve žrtve, osim potonjeg Jovana Grubora su nakon uviđaja izvršenih od strane predstavnika Ujedinjenih naroda, Hrvatske vojske te kriminalističke policije 27. kolovoza 1995. pokopane na gradskome groblju u Kninu.

Predstavnici Centra za ljudska prava UN-a koji su vršili popis stanovništva u Plavnom vidjeli su dim, čuli pucnjeve i odmah krenuli prema Gruborima pred kojima su sreli terenska policijska vozila MUP-a. O ubijenim civilima i zapaljenim kućama promptno su obavijestili nadležna tijela Republike Hrvatske. Istraga zločina je započela tek 2001. nakon višestrukih upita međunarodnih institucija. Nakon više od četrnaest godina, 16. prosinca 2009., prihvaćen je prijedlog Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske da se pred Županijskim sudom u Zagrebu provedu posebne istražne radnje u postupku protiv nepoznatog počinitelja zločina u naselju Grubori zbog teškog kršenja međunarodnog prava i počinjenja kaznenog djela ratnog zločina. 15. prosinca 2010. zagrebački ŽDO podignuo je optužnicu protiv trojice pripadnika Antiterorističke jedinice Lučko: Franje Drlje, Bože Krajine i Igora Benete, koji je u međuvremenu pronađen obješen.

U tijeku zakašnjelog suđenja više je svjedoka svjedočilo o prikrivanju zločina i pripremi lažnih izvješća, „kako bi se prikrila odgovornost zapovjednika i počinitelja ratnog zločina i neutraliziralo nezadovoljstvo predstavnika međunarodne zajednice“, kako se navodi u konačnoj presudi Vrhovnog suda RH.

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu utvrđeno je da su zločin nedvojbeno počinili pripadnici ATJ Lučko, ali su svi optuženi oslobođeni. Ponovljeno suđenje 2016. završilo je istim ishodom, uz napomenu suda da je na djelu „vrlo čvrst zavjet šutnje“. Tijekom postupka i iz priloženih dokaza Sud nije sa sigurnošću uspio utvrditi da su upravo optuženici krivi za usmrćenje civila u Gruborima.

Zločin u Gruborima obuhvaćen je i pravomoćnom presudom protiv Gotovine i dr., pred MKSJ-om. Haško sudsko vijeće je izvan razumne sumnje utvrdilo da su Jovo Grubor, Miloš Grubor, Marija Grubor, Milka Grubor, Đuro Karanović žrtve ubojstva počinjenih u okviru kaznenih djela zločina protiv čovječnosti te kršenja zakona i običaja ratovanja, propisanih čl. 5. i čl. 3. Statuta MKSJ-a, no nije utvrdilo kaznenu odgovornost optuženih.

"Umjesto učinkovitog otkrivanja odgovornih za ubojstva civila…., samo zato što su bili Srbi, i paljenje kuća u zaseoku Grubori, samo zato što u njima žive Srbi, na djelu je bila sramotna konstrukcija o izmišljenom četničkom napadu i bešćutna ignorancija ratnog zločina protiv civilnog stanovništva“, stoji u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je u rujnu 2019. potvrđena oslobađajuća prvostupanjska presuda donesena u ponovljenom postupku protiv optuženih Frane Drlje i Bože Krajine.

Iako su u ovom slučaju nedvojbeno utvrđene činjenice vezane za stradanja i počinjenje zločina, od strane domaćih i međunarodnih sudova kao i organizacija za ljudska prava, ispunjenje pravde prema ubijenima još se uvijek iščekuje. Pamtimo zločin, pozivamo na priznanje odgovornosti te na prekid zavjere šutnje.

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

U Zagrebu, 25. kolovoza 2020.

Documenta podsjeća na činjenice u vezi zločina u Gruborima

Tagovi:

A- A A+